Nakon što je parapolitičko tijelo Ustavnog suda (napomenut ćemo, radi kratkoće teksta, samo činjenicu da je predsjednik Ustavnog suda kum i bivšem potpredsjedniku HDZ-a i trenutnom predsjedniku kluba HDZ-a) onemogućilo referendum, čije je raspisivanje, usprkos propagandi medijske mašinerije i kolektivne histerije koju su stvarali dvije godine, podržalo 400 000 građana, o navedenoj temi se oglasio i hrvatski premijer. Rekao je kako su inicijativu “predvodili antivakseri”, čime je nastavio sa svojom segregacijskom i dehumanizirajućom retorikom prema svima koji se s njim ne slažu, te još jednom ilustrirao svoju bahatost, primitivizam i potkapacitiranost za razumijevanje kompleksnih tema. Nastavio je, drugim riječima, s obrascem zapadnih globalistički nastrojenih vlastodržaca kojim nas već poduže vremena kontinuirano udaljavaju od demokracije. Trenutne antidemokratske tendencije na zapadu analizirat ćemo kroz nekoliko primjera u kojima si vlasti podcjenjivanjem građana stvaraju prostor za dokidanje određenih temeljnih prava pojedinaca, što pak omogućava da se društvo formira prema željama vlastodržaca. piše blog Sapere Aude.
Prvi primjer nominalnog „čuvanja“ građana od njih samih, koje je ustvari loše upakirana klasična cenzura samo u novom mediju, pronalazimo u djelovanju tzv. fact-checkera, koji svoje pristrane interpretacije serviraju kao nepropitkive fakte, nazivajući to pritom „borbom s dezinformacijama“. Kako bi, dakle, zaštitili blesave građane od dezinformacija, razne medijske „fact-checking“ kompanije oduzimaju građanima mogućnost vlastitog kritičkog pronalaska puta prema istini i guraju društvo bliže distopiji u kojoj se podobne „istine“ poslušnim građanima serviraju na pladnju. Da se ne radi o našem subjektivnom mišljenju, potvrđuje glavni urednik hrvatskog fact-checkera koji tik prije potpisivanja ugovora s Facebookom, kojim im je omogućeno vršenje cenzure na Facebooku, mrtvo hladno izjavljuje da su tvrtke kao njegova potrebne jer ljudi često ne znaju za što glasaju kao što je bio slučaj na američkim izborima 2016. kada je (indikativno) izabran kandidat van ustaljene političke klike, Donald Trump (https://hr.n1info.com/…/a456872-vidov-krajnje-je…/).
Dakle, cca 150 milijuna Amerikanaca koji su dali glas za Trumpa ne zna za što je glasovalo, pa im za razumijevanje treba pomoć osobe iz Hrvatske koja, u navedenom slučaju, ima srednju stručnu spremu kuhara.Slično tomu, sjećamo se tajnog sastanka premijera s predstavnicima mainstream medija u RH s početka pandemije čiju službenu temu razgovora do danas ne znamo, ali možemo, na temelju „unisonosti“ medija u posljednje dvije godine, pretpostaviti da je tema imala veze s narativima koje će mediji gurati u javni prostor u kontekstu pandemije.
Nismo sigurni kako bismo drukčije objasnili činjenicu da praktički nijedan jedini mainstream medij u dvije godine nije objavio smislen istraživački nepristrani novinarski rad, već su samo jedni od drugih (i ponajviše od stranih mainstream medija) prepisivali nametnute banalne teze, sijali paniku i sudjelovali u dehumaniziranju „heretika“ koji su se usudili misliti drukčije. Ako mjesecima maltretiraš građane nekakvim kolapsom zdravstvenog sustava, tezom koja je krenula od stožera pa se preko „stručnjaka“ proširila (do kolapsa pritom, naravno, nikada nije došlo), dužan si prezentirati barem jednu analizu, izračun ili model kojim si do tog zaključka došao, a da to nije tragikomična rečenica „stručnjak je sve detaljno objasnio“. Osim, naravno, ako cilj nije društveni inženjering preko izazvanog straha – dakle, ponovno navođenje građana kako trebaju misliti i djelovati – upravo onakav kakav su određeni covid akteri već priznali da su vršili; https://www.jutarnji.hr/…/industrija-straha-kako-su….
Ovoga tjedna ponovno gledamo sličan fenomen kada ranije navedeni Ustavni sud onemogućava raspisivanje referenduma, opravdavajući tu odluku, između ostalog, time da građani nisu znali za što daju potpis. Ostaje nejasno otkud sudu pravo da procjenjuje kako su građani nešto razumjeli, odnosno da podcjenjivanjem inteligencije građana opravda činjenicu da je sud koji se većinski sastoji od bivših političkih aktera dvije najveće stranke ponovno donio odluku u skladu sa stavovima tih stranaka. Funkcija Ustavnog suda sama je po sebi iznimno upitna budući da ima nešto paradoksalno u tome da skupina pravnika služi kao filtar iskazivanja volje građana na temelju njihovih osobnih interpretacija Ustava. Netko bi se opet mogao pozvati na njihovu „stručnost“ ali vidjeli smo u zadnje dvije godine kolika je mogućnost zlouporabe tog termina, a vidimo i koliko je teško u državi prožetoj korupcijom oformiti skupinu koja je, uz to što je stručna, dovoljno nepristrana da se njezine interpretacije pitanja uistinu mogu smatrati objektivnima. Dalo bi se, međutim, o temi Ustavnog suda općenito dodatno raspisati, ali ono što je sigurno jest da je ovakva struktura Ustavnog suda neprihvatljiva, kao što je i neprihvatljivo da se podcjenjivanjem građana opravdava zabrana izjašnjavanja njihove volje (jedan primjer djelovanja Ustavnog suca, inače bivšeg člana HDZ-a: https://www.24sata.hr/…/mlakar-se-lazno-predstavljao…).
Temelj liberalne demokracije jest da je vlast tu radi naroda, a ne obrnuto. Neizbježno je, kako su tvrdili klasični liberali, da uz povećanje moći vlasti dođe i do korupcije. To je jedan od razloga zašto u demokracijama postoji podjela moći i zašto, po definiciji, građanima uvijek treba biti omogućeno da nekompetentnu vlast svrgnu bez nasilja. Iznimno je, stoga, opasno vidjeti da zapad kao nekadašnji centar liberalno-demokratskog sistema sve više i sve jače pada pod obrasce u kojima se građane podcjenjuje, te im se na temelju toga umanjuju prava i proizvoljno zabranjuju stvari koje vlast ne bi trebala imati ovlasti oduzeti, upakiravajući to pritom u brigu za opće dobro. Brižnost vlasti u obliku Velikog brata, koji građane nadgleda i procjenjuje što je za njih najbolje, isprobali smo kroz povijest i donijeli zaključak da u takvom društvu ne želimo živjeti. Vrijeme je da taj zaključak donesemo ponovno.
Izvor :Sapere Aude
