Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pred Središnjim spomen obilježjem poginulim hrvatskim braniteljima Kreševa te molitvom za duše poginulih koju je predvodio kreševski župni vikar fra Nikola Pejčin, u Kreševu je obilježena 28. godišnjica početka agresije tzv. Armije R BiH na ovu srednjubosansku općinu.
Počast nesebičnoj žrtvi poginulih hrvatskih branitelja odali su članovi obitelji i suborci stradalih, članovi Udruga proizašlih iz Domovinskog rata kao i hrvatski politički predstavnici općina Kreševo i Kiseljak.Agresija Armije R BiH na područje općine Kreševo počela je 17. lipnja 1993 godine, u ranim jutarnjim satima, silovitim i iznenadnim napadom daleko brojnijih postrojbi Armije R BiH na crte obrane Hrvatskog vijeća obrane na Pirinskom propustu i Blinjama te u selu Pirin.Postrojbe Armije R BiH napadaju područje općina Kreševo iz nekoliko pravaca; Tarčina (općina Hadžići), s planine Igman, iz pravca Konjica, te oreko fojničkog sela Dusine.U napadima sudjelovalu specijalne diverzantske postrojbe Armije R BiH “Crni labudovi”, “Begova divizija” i “Handžar divizija” te dijelovi postrojbe “Al Fatah”, ojačane dijelom 9. brdske brigade Armije BiH.Prvog dana agresije Armije R BiH na područje općine Kreševo čiji je cilj bio slomom obrane hrvatskih prostora Kreševa, zauzeti Lepeničku dolinu i protjerati hrvatsko ali i srpsko stanovništvo, poginulo je deset, teže ranjeno osam, a zarobljeno šest pripadnika HVO-a.Napadi se nastavljaju a u iduća dva dana Armijia R BiH zauzela je selo Pirin i do temelja ga spalila. Nekoliko dana poslije dobrim dijelom spaljeno je i selo Deževice, a svi su njegovi stanovnici protjerani.Postrojbama HVO-a nakon početkom šoka uspjelo je zaustaviti ovaj pokušaj zauzimanja Kreševa od strane muslimanske Armije R BiH kojoj je prije toga uspjelo do temelja sravniti pet sela, Pirin i Deževice u općini Kreševo, Toplicu, Zabrđe i Bukovicu u općini Kiseljak te Mokrine koje pripadaju općini Hadžići. Osim što su sravnjena sa zemljom, i to u samo nekoliko dana mjeseca lipnja 1993. godine, svih pet sela temeljito je opljačkano, a stradali su i vjerski objekti. Neka od porušenih sela i danas su sablasno pusta poput Pirina u kojemu i dalje nema stalnih stanovnika. Dio kuća obnovili su prijeratni žitelji i u njima borave tek privremeno.Pored porušenih i opljačkanih kuća, u agresiji Armije R BiH na općinu Kreševo i sela općina Kiseljak i Hadžići koja graniče s Kreševom, mnogi su zarobljeni te su prošli torture logora Silos u Tarčinu.Ondje su svakodnevno premlaćivani, vođeni su na prisilno kopanje rovova, služili kao živi štit prema položajima Vojske Republike Srpske na Igmanu.
O ratnim prilikama u Kreševu svjedoči gvardijan franjevačkog samostana koji kaže da su “svi fratri ostali u Kreševu. Hrvate pa i fratre rat s Bošnjacima je zatekao nepripremljene, počeo je neočekivano. Čim su postrojbe Armije BiH napale gradić, počelo se pomišljati na evakuaciju civila.
Ona je bila doista i naređena. Jedan mladić je prenio fratrima u samostan. Fratri su bili jednodušni u odluci da neće iz Kreševa. Takvoj odluci hrvatskih političkih čelnika Kreševa osobno se suprotstavio gvardijan na taj način što je u habitu, pomalo ljutit, prošetao Kreševom hrabreći vjernike da ostanu u gradu. On navodi da je šest sela “očišćeno” od Hrvata: Poljani, Kojsina, Vranci, Crnići, Ratkovići i Bjelovići.U Kreševu je i poslije sklopljenog primirja ostalo Bošnjaka, a bilo ih je i za ratnih sukoba. Kreševom je kružila priča da je Alija Izetbegović gradić Kreševo obećao Fočacima kada ga osvoji Armija BiH. Time se tumači podatak da je medu onima koji su jurišali na Kreševo bilo najviše Bošnjaka iz Foče.Za vrijeme bošnjačko-hrvatskog sukoba na području općine Kreševo bilo je mnogo mrtvih. Gorjele su hrvatske kuće, stambene i gospodarske zgrade. Od Hrvata je u potpunosti “očišćeno” šest sela: Poljani, Kojsina, Vranci, Crnići, Ratkovići i Bjelovići. Unatoč brojnim i žetokim napadima mnogoljudnije i bolje naoružane Armije BiH, kreševski HVO je uspio obraniti veći dio općine Kreševo zajedno sa gradićem Kreševo i zadržati ga pod svojom kontrolom.
Za razliku od brojnih optužnica koje su bošnjačke tajne službe nakon rata dizale protiv Hrvata, a koje su redom padale na sudu, niti jedan zločin nad hrvatskim i srpskim stanovništvom koji se dogodio tijekom agresije Armije BiH na područje Kreševa do danas nije procesuiran.
