U lisicama visoko podignute ruke generala Đure Brodarca prilikom uhićenja na stepeništu osječkoga suda, vojnički ponosno i uz pobjednički osmjeh, dovijeka će pamtiti žitelji grada Siska, grada hrvatskih pobjeda, žitelji Banovine, sadašnji i budući hrvatski naraštaj.
Teško bolestan hrvatski general Đuro Brodarac i ratni zapovjednik obrane Siska, hrvatski domoljub preminuo je na današnji dan u osječkom zatvoru 2011. godine.
Apsurd tog vremena bio je što se odjednom po zatvorima i pod istragama našao veliki broj istaknutih ratnih zapovjednika u obrambenom, nametnutom i krvavom Domovinskom ratu poput Đure Brodarca, Mirka Norca, Ante Gotovine, Mladena Markača, Tomislava Merčepa, Branimira Glavaša i drugih. Istovremeno, ljudi koji su izazvali agresiju i strašna ljudska i materijalna razaranja (iz redova JNA i hrvatskih Srba), počinili brojna ubojstva, silovanja i etničko čišćenje Hrvata bili su nedostupni pravosuđu. To je izazivalo revolt među stanovništvom koje je smatralo da se time, štoviše čak uz pomoć hrvatskih političara i dijela medija, želi potpuno izmijeniti slika događanja u Domovinskom ratu.
Prije toga isti ili slični pokušaji optužba za ratne zločine išli su prema samom političkom i zapovjednom vrhu Hrvatske u Domovinskom ratu: Franji Tuđmanu, Gojku Šušku, Janku Bobetku, Petru Stipetiću, Davoru Domazetu-Loši, Damiru Krstičeviću i drugima.
Domovinski rat je trebao i morao biti po svaku cijenu diskreditiran radi prljavih međunarodnih interesa uz svesrdnu pomoć domaće pete kolone, prije svega političara i medija.
Da se to neće tako lako dogoditi i da će hrvatski narod pružiti otpor, dokaz je bio dva dana kasnije. Desetak tisuća ljudi i najveći sprovod u Sisku ikada, okupio je na jednom mjestu Brodarčeve suborce i Sisčane, koji su došli na posljednji ispraćaj Đure Brodarca. Tragične okolnosti Brodarčeve smrti, umro je kao pritvorenik osječkog zatvora i osumnjičenik za ratni zločin, prijetile su da Brodarčev pokop pretvore u politički skup protiv hrvatske politike i hrvatskih vlasti.
Osim dopredsjednika HDZ-a Ivana Šukera i nekoliko saborskih zastupnika, nije bilo drugih visokih dužnosnika.
Prvi se od generala Brodarca oprostio također bivši policajac i ratni heroj general Marko Lukić. Rekao je kako je Brodarca upoznao u rujnu 1990. godine u Petrinji, kada su njemu i drugom zapovjedniku iz opsjednutog siska Milankoviću pobunjeni Srbi prijetili razapinjanjem.
„Nisu te oni razapeli, ali te razapela hrvatska država, razapeli su te hrvatski dužnosnici koji se iz kožnih fotelja sada opravdavaju kako su ti osigurali krevet i ventilator u ćeliji osječkog zatvora. Oni opravdavaju svoju izdaju”, rekao je general Lukić dodajući kako je pokušaj poniženja generala Đure Brodarca pokušaj poniženja Domovinskog rata i svih branitelja.
„Dragi Bog je stavio svoju ruku na tebe, uzeo te k sebi među mnoge hrvatske mučenike, nije dozvolio da te dalje razapinju”, zaključio je Marko Lukić.
Posljednji se od pokojnog generala oprostio njegov prijatelj iz djetinjstva Branko Ljubešić. U vrlo emotivnom govoru, Ljubešić je rekao kako nikako on, Brodarčeva obitelj i brojni hrvatski branitelji ne mogu prihvatiti ni shvatiti čin uhićenja i privođenje generala Brodarca s lisicama na rukama, a sve zbog optužbi nastalih u kuhinji Veritasa Save Štrbca, temeljenih na laži.
„Došlo je vrijeme kada treba poručiti hrvatskim vlastima: Prestanite s progonom hrvatskih branitelja po nalogu moćnika iz svijeta. Tada će vas i ti moćnici i hrvatski narod više cijeniti”, rekao je na kraju svojeg govora Branko Ljubešić.
Ako je Brodarac optužen po zapovjednoj odgovornosti, ostalo je do danas neodgovoreno na pitanje: zbog čega nije isti kriterij primijenjen na one koji su skrivili generalovu smrt: od zatvorskog šefa, preko Ministra policije, do tadašnje premijerke Jadranke Kosor?
