Na drugom kraju svijeta, u zemlji koja se još uvijek voli nazivati “slobodnim svijetom”, pobjedu je odnio kandidat koji bi, sudeći po retorici, mogao mirne duše voditi neki omladinski kongres u Kumrovcu — Zohran Mamdani, novi socijalistički i populistički miljenik njujorških masa.
Njegova poruka glasi:
“Dokazat ćemo da nema problema koji je prevelik da bi ga vlada mogla riješiti, niti brige koja je premala da bi joj bilo stalo do nje.”
Ako vam to zvuči poznato, nije slučajno. Slične rečenice već smo slušali od ljudi koji su obećavali “svima sve”, i to na državnom trošku – dok se državna blagajna nije pretvorila u crnu rupu. Istočno od Berlina, zapadno od Moskve, južno od Pjongjanga i sjeverno od Kariba – taj film smo gledali.
Vlada rješava sve – osim zdravog razuma
Mamdani je obećao da će država brinuti o svemu: o stanovima, računima, zdravlju, osjećajima, a možda i o sreći kućnih ljubimaca.
U Hrvatskoj bi s takvim programom vjerojatno dobio izbore u prvom krugu. Naša publika obožava političare koji obećavaju da će “država platiti”. Samo što se nitko nikad ne sjeti pitati — čijom karticom?
Jer jednom kad država počne “rješavati sve”, ona na kraju rješava i tebe.
Najprije ti rješava plaću, pa slobodu, pa mišljenje, a onda – ako previše pitaš – i adresu boravka.
Socijalizam 2.0: sad s američkim naglaskom
Zanimljivo je gledati kako se New York, nekada simbol poduzetništva i individualizma, pretvara u laboratorij za eksperiment koji je već više puta spektakularno propao.
Razlika je samo u PR-u: nekad su govorili “plan petoljetke”, danas kažu “zelena tranzicija i socijalna pravda”.
Nekad su otimali tvorničarima, danas “oporezuju milijardere”. Nekad su svi bili drugovi, danas su “saveznici u borbi za jednakost”.
Kad država sve zna – zna i gdje si ti
Možda je Mamdani doista dobronamjeran. Možda iskreno vjeruje da će državnim dekretom popraviti svijet. Ali znamo kako to završava.
Svaki socijalistički eksperiment krene s idejom “jednakosti”, a završi s partijskom kastom koja ima sve – i narodom koji ima samo obećanja.
Kad bi kojim slučajem došao u Hrvatsku, vjerojatno bi ga odmah ugostila neka progresivna udruga i stavila na panel o “novim ekonomskim modelima pravednosti”.
A mi bismo, kao i uvijek, s uzbuđenjem poslušali još jednog čovjeka koji obećava da će država biti majka svima – i zaboravili da se ta majka već odavno zadužila kod trojice lihvara i jednog MMF-a.
Ništa novo pod crvenim suncem
Zohran Mamdani je, zapravo, samo podsjetnik da utopije nikada ne umiru – samo mijenjaju boju logotipa i hashtag kampanje.
A kad netko kaže da će država riješiti sve tvoje probleme, sjeti se: to su ti već obećavali drug Tito, drug Honecker i drug Castro.
I svi su, barem u početku, imali jednako širok osmijeh kao i Zohran. Znamo kako je to završilo!
Izvor:Nenad Bakić
