Tko je bio o. Petar Perica, autor ovih pjesama?
Potomak je brojne makarske obitelji Kačića. Iste one iz koje korijenje vuče i jedan od stupova hrvatskog pučkog pjesništva Andrije Kačića Miošića. Odmalena je u Petru Perici tinjala pjesnička crta. Osnovnu školu pohađao je u Makarskoj. Školovanje je nastavio 1895. godine u isusovačkoj gimnaziji Travniku kao sjemeništarac Splitsko-makarske biskupije. Kao sjemeništarac se u Vatikanu susreo s papom Leonom XIII. Školovao se u Beču, Bratislavi i Innsbrucku.
Papa Lav XIII. proglasio je 25. ožujka 1899. encikliku Annum Sacrum, pozivajući katoličku mladež da se posveti Srcu Isusovu. P. Antun Puntigam, profesor u travničkom sjemeništu, zamolio je Pericu da napiše pjesmu posvetnicu hrvatske mladeži. Tako je nastala pjesma “Do nebesa nek se ori”, koja je postala simbol posvete mladeži Srcu Isusovu.
Petar Perica je 7. ožujka 1901. stupio u isusovački novicijat u Velehradu, a prve zavjete položio je 7. ožujka 1903. U travničko sjemenište vratio se 1904. kao mladi isusovac na službi odgojitelja đaka. Za proslavu 50. obljetnice proglašenja dogme Bezgrješnoga Začeća, 8. prosinca 1904. ispjevao je pjesmu “Kraljici Hrvata”, koja je postala najomiljenija hrvatska katolička crkvena pjesma.
Za proslavu 50. obljetnice proglašenja dogme Bezgrješnoga Začeća ispjevao je 8. prosinca 1904. pjesmu Kraljici Hrvata. Za tu je pjesmu skladatelj Vladimir Stahuljak prilagodio napjev češke pjesme Tisickrate pozdravujem Tebe. To je do današnjega dana najomiljenija hrvatska katolička crkvena pjesma, a navodi se pod više naslova: Zdravo, Djevo; Zdravo, Djevo, svih milosti puna; Rajka Djevo, Kraljice Hrvata.
Perica je studirao filozofiju u Bratislavi i teologiju u Innsbrucku, a za svećenika je zaređen 26. srpnja 1914. godine. Godine 1915. došao je u Zagreb, gdje je imenovan zamjenikom urednika Glasnika Srca Isusova i upraviteljem Apostolata molitve za zagrebačku nadbiskupiju. Tijekom rada u Splitu 1920-ih godina bio je duhovnik udruga hrvatskoga katoličkoga pokreta, a od 1937. živio je u Dubrovniku kao superior isusovačke zajednice.
Nakon što su partizani 18. listopada 1944. ušli u Dubrovnik, Perica je uhićen i prevezen na otočić Daksu, gdje je zajedno s pedeset i trojicom drugih uglednih građana Dubrovnika pogubljen.
Zatočenici su na Daksi bili smješteni u staroj samostanskoj crkvi, odakle su ih tamničari jednoga po jednoga izvodili “u šetnju, dok ne dođe brod za Vis”. Jedan od njih je svjedočio da su padru Perici skinuli haljine, za koje se on otimao ne želeći ostati gol. Nakon što su ga posve razodjenuli, potezali su ga za bradu i izrugivali mu se. Potom su ga bacili u jamu i ubili zračnom puškom za podvodni ribolov.
Dan nakon njegova pogubljenja, oblijepljen je Dubrovnik plakatima s tekstom tobožnje presude Petru Perici i desetorici drugih stanovnika Dubrovnika, s navodom da je presudu donio vojni sud. Komunistički vođa Ante Jurjević Baja je u svojem pismu Okružnom komitetu Komunističke partije Hrvatske za Dalmaciju izvijestio da je navod o suđenju potpuno izmišljen.
Petar Perica, zbog svoje mučeničke smrti i pastoralnog doprinosa, među katolicima se smatra kršćanskim mučenikom. Njegova rodna kuća u Kotišini preuređena je u spomen-kuću, a Osnovna škola u Makarskoj nosi njegovo ime. Posthumno je dobio nagradu za životno djelo Grada Dubrovnika za 2018. godinu. Njegovi posmrtni ostatci ekshumirani su i identificirani DNK analizom, a 26. lipnja 2010. dostojno je pokopan na dubrovačkom gradskom groblju Boninovo.
Papa Ivan Pavao ll u posjetu Solinu, pjevao je s vjernicima upravo pjesmu, ” Zdravo Djevo kraljice Hrvata “.
