Zločin su počinili pripadnici odreda “El Mudžahid”, koji se nalazio u sastavu 3. korpusa Armije BiH. Zapovjedništvo 3. korpusa bili je u Zenici. Pripadnici Armije BiH ubili su 15 Hrvata u selu Bobaši kod Viteza. U ranim jutarnjim satima pripadnici Armije BiH upali su u selo Bobaši i počinili ratni zločin, ubijajući nenaoružane civile na kućnom pragu. Zločin je počinjen u vrijeme primirja između Armije BiH i HVO-a. Najmlađa žrtva bila je Ivana Garić koja je imala 16 godina. O sudbini Ivane Garić malo ljudi zna jer o njoj mainstream mediji ne pišu kao o nekim drugim žrtvama (djeci Ahmića, Stupnog Dola itd.). Ivana Garić je Hrvatica pa nije interesantna ”mainstream” medijima i nevladinim udrugama.
Pripadnici odreda “El Mudžahid” bili su islamski radikalisti, dobrovoljci iz islamskih zemalja, koji su u BiH pristigli na poziv Alije Izetbegovića.
Mudžahedini, zajedno s postrojbama Armije BiH, oslonjeni na brojčanu nadmoć i zemljopisnu prednost, slavili su ono što su nazvali „najslađom pobjedom“.
No, njihovo slavlje bilo je kratkog daha. Već nekoliko sati kasnije, cijela Lašvanska dolina ustala je na noge. Na čelu sa Vitezovima, u borbu su krenuli i Tvrtkovci, VP – Jokeri, Munje, a u pomoć su pristigli i najbolji momci iz svih krajeva Lašvanske doline. Vodile su se borbe prsa o prsa, bez predaha, bez uzmaka – hrvatski bojovnici su jurišali, a neprijatelj je osjetio što znači boriti se protiv ljudi koji brane svoj dom.
Oko 14 sati, crta je probijena, izgubljeni položaji vraćeni, a neprijatelj razbijen do temelja. El-Mudžahid, 325. i 327. brdska brigada te 17. krajiška brigada, unatoč svojoj sili i hvali, doživjeli su pravi poraz. Njihov bijeg bio je paničan, a u Bobašima je ostalo na desetke njihovih mrtvih. Posebno je teško pogođena 17. krajiška brigada pod zapovjedništvom generala Fikreta Čuskića, koja je na Viteškom ratištu izgubila najbolje ljude upravo tog dana.
Tako je 18. rujna 1993. ostao zapisan i kao dan tuge ali i kao dan kada je Lašvanska dolina pokazala svoju snagu, svoje zajedništvo i svoju neslomljivu volju. Dan kada su hrvatski bojovnici, rame uz rame, obranili Bobaše i još jednom dokazali da se hrabrost i ljubav prema svome domu ne može slomiti.
Za počinjene zločine nitko nije odgovarao.
