Zlatko Panković bio je tek 18-godišnji mladić kada je u jesen 1991. godine, kao dragovoljac Domovinskog rata, stao u obranu svoga grada – Vukovara. Kao pripadnik obrane Borova naselja proživio je najteže dane opsade, zarobljavanje i logore, a njegova je sudbina primjer hrabrosti mladih ljudi koji su branili slobodu Hrvatske.
Nakon sloma obrane Vukovara, Panković je zarobljen u Borovu naselju, no uspio je pobjeći iz prvog logora. Nažalost, ponovno je uhićen i prošao kroz nekoliko zloglasnih srpskih logora: Stajićevo, Beograd, Begejci i Sremska Mitrovica.
U jednom je trenutku, iako još gotovo dječak, bio osuđen na smrt strijeljanjem. Taj je trenutak ostao duboko urezan u njegovo sjećanje kao simbol brutalnosti neprijatelja, ali i snage volje da preživi.
Nakon teških mjeseci torture, premlaćivanja i neizvjesnosti, oslobođen je u razmjeni zarobljenika u Nemetinu 14. kolovoza 1992. godine.
Danas Zlatko Panković otvoreno svjedoči o svom iskustvu, kako bi istina o patnjama vukovarskih branitelja i civila ostala zapisana i kako bi mlade generacije čule priče onih koji su preživjeli ratne strahote. Njegova priča ispričana je u dokumentarnom serijalu “Oči u oči s herojima Vukovara”, gdje govori o zarobljavanju, bijegu, mučenjima, presudi na smrt i povratku kući.
