Dvostruki kriteriji odgovornosti koji razaraju društvo
Kada u restoranu dobijemo nejestivo jelo, naše je nezadovoljstvo potpuno legitimno. Ne zanima nas osobna drama kuhara, privatni problemi konobarice niti poslovne ovisnosti vlasnika. Kao goste, zanima nas samo jedno: kvaliteta onoga što smo platili. I to s punim pravom. Novac koji ostavljamo na stolu stvara očekivanje profesionalnosti, truda i rezultata.
Ako se to očekivanje iznevjeri, reakcija je brza i nemilosrdna. Dovoljna je jedna pogreška, jedna fotografija kose u juhi ili nekoliko negativnih recenzija, pa da se restoran nađe na stupu srama. Cijeli grad zna, društvene mreže presuđuju, a „kulturna elita“ s visine secira svaki propust. Vlasnik nema pravo na pogrešku. Odgovornost je apsolutna jer je riječ o privatnom poslu, privatnom novcu i privatnom imenu.
A sada postavimo jednostavno pitanje: zašto ta ista logika ne vrijedi za vlast?
Ako ste gradonačelnik, ministar, premijer ili predsjednik, kriteriji se čudesno mijenjaju. Nečinjenje se relativizira, loše odluke se opravdavaju, a notorna nesposobnost se zamata u fraze o „kontekstu“, „okolnostima“ i „naslijeđenim problemima“. I to u trenutku kada proračuni države i Grada Zagreba rastu do povijesnih razina.
Građanin za taj novac ne dobiva uslugu dostojnu uloženih sredstava. Naprotiv – dobiva sustav koji nalikuje restoranu s najgorom hladnom splačinom, prljavim stolovima i konobarom koji vas još dodatno vrijeđa. No, za razliku od restorana, ovdje nema bojkota. Nema javnog linča. Ima – obrane.
Dio javnosti, opijen lažnim egalitarizmom i navikom da od politike ne očekuje ništa, spreman je braniti takvo stanje. Traže se isprike umjesto odgovornosti, objašnjenja umjesto rezultata, emocije umjesto kompetencije. Ono što se privatniku nikada ne bi oprostilo, političaru se tolerira – pa čak i nagrađuje.
Upravo u tom dvostrukom kriteriju leži srž problema. Društvo koje od ugostitelja traži savršenstvo, a od vlasti prihvaća mediokritet, osuđeno je na stagnaciju. Dokle god budemo stroži prema onima koji riskiraju vlastiti novac nego prema onima koji upravljaju našim zajedničkim, rezultat neće biti bolji.
Zato nam je – kako jest.
Izvor:Thomas Bauer
