Thompsonov koncert pokrenuo lavinu: Zašto su srpski mediji i domaći autošovinisti u panici?
Upravo gledamo potpunu mobilizaciju srpskih medija i njihovih hrvatskih jataka – političkih, medijskih i institucionalnih – uoči i nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona. Ta histerija nije slučajna. Ona je simptom straha – straha od hrvatskog zajedništva i snage narodne emocije kad ona preraste u pokret.
Jer znaju oni što se dogodilo nakon koncerta Prljavog kazališta 1989. Znaju da su glazbeni megaskupovi u hrvatskoj povijesti često bili uvod u duboke društvene promjene. Onaj na Trgu bana Jelačića bio je najava buđenja nacionalne svijesti koje je samo godinu dana kasnije dovelo do političkog preokreta, osamostaljenja i otpora velikosrpskoj agresiji.
Danas, 2025., ponovno se osjeća isti val. Thompsonov koncert – miran, veličanstven, dostojanstven – probudio je nešto što su pokušali uspavati desetljećima: vjeru Hrvata u vlastitu snagu, u zajedništvo, u otpor svemu što ih je godinama gušilo.
Zato se aktiviraju svi – od srpskih tabloida do Faktografa, od Novosti do Telegrama, od Jadranke Kosor do Dalije Orešković, od „teologa“ do „aktivista“. Zato srpski mediji lobiraju po Europi, koristeći izjave hrvatskih autošovinista i bivših ili sadašnjih korisnika obavještajnog sustava koji nikad nije izišao iz sjene Jugoslavije. Njihov cilj nije zaštita demokracije, već očajni pokušaj očuvanja narativa u kojem je svaki oblik hrvatskog zajedništva „opasan“, a svaki oblik jugoslavenskog nostalgiranja „civiliziran“.
No Hrvatska se nikada nije do kraja oslobodila utjecaja regije – kako u medijima, tako i u kulturi, sve do sigurnosnih službi. I taj ostatak bivšeg sustava – ideološki, kadrovski i psihološki – sada se nalazi pred zidom. I osjeća da mu istječe vrijeme.
Jer ovaj koncert nije bio samo glazbeni događaj. Bio je to društveni lakmus test. Bio je to trenutak u kojem je narod, bez političkih direktiva i bez velikih PR aparata, pokazao gdje stoji. I tko su mu neprijatelji.
Ovo nema nikakve veze s fašizmom. Jer fašizam na ovim prostorima nikad nije imao lice Hrvata koji pjevaju, već lice onih koji su tenkovima i logorima pokušavali zauvijek zatomiti hrvatsku slobodu – od JNA do Arkanovih hordi.
Hrvatska treba biti zahvalna svom prvom predsjedniku, dr. Franji Tuđmanu, jer nas je izveo iz ralja „bratstva i jedinstva“ koje je uvijek bilo bratstvo za jedne, a logor za druge. A danas, zahvaljujući novim generacijama koje nisu opterećene kompleksima Jugoslavije, dolazi trenutak konačnog čišćenja.
Prljavo kazalište bilo je navještaj političke promjene 1989.
Koncert Marka Perkovića Thompsona je navještaj društvene promjene 2025.
Promjene u kojoj jugoslavenske utopije napokon prestaju biti referenca za bilo što u hrvatskom društvenom i političkom životu.
Ovo nije bio samo koncert. Ovo je trenutak u kojem je narod rekao – dosta.
