Bošnjaci Erol Avdović i Šemsudin Mehmedović, koji otvoreno poručuju kako se ne smije pristati na daytonska rješenja u BiH.
I dok američki i europski posrednici ulažu ogromne napore kako bi se u BiH riješilo pitanje izmjena Izbornoga zakona BiH u skladu s presudama Ustavnoga suda BiH i Europskog suda za ljudska prava, u bošnjačkoj političkoj javnosti sve intenzivnije i otvorenije se artikuliraju stavovi koji jasno ukazuju zbog čega nikakav dogovor nije moguć, piše dnevnik.ba
Naime, iz krugova bliskih i SDA i bošnjačkim “građanskim” strankama otvoreno se artikuliraju stavovi kojima se doslovno ratni ciljevi bošnjačke politike pokušavaju ostvariti mirnim putem.
Tako savjetnik drugog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, Nihad Hebibović, precizno objašnjava zbog čega i na koji način bošnjačka politika treba ovladati što većim teritorije Bosne i Hercegovine kao i institucijama od općinske do državne odnosno razine Predsjedništva BiH. Riječ je o otvoreno šovinističkim i antidaytonskim stavovima koji već godinama potkopavaju međunarodne napore za stabilizacijom BiH te istovrremeno doslovno razaraju BiH.
K tomu, slične stavove imaju i bošnjački novinar s američkom adresom Erol Avdović kao i konzervativni (dijelom islamistički) SDA-ov političar Šemsudin Mehmedović, koji otvoreno poručuje kako Bošnjaci ne smiju pristati na daytonska rješenja.
Hebibović tako na društvenoj mreži Twitter “objašnjava” onim Bošnjacima koji prihvaćaju državu BiH kao državu triju konstitutivnih naroda i ostalih građana kako to nije suštinski cilj bošnjačke politike. Upravo suprotno.
On jasno govori kako se bošnjačka politika ne može pomiriti s tim da ima jednu trećinu vlasti u BiH, što je sukladno Ustavu BiH i Daytonskom mirovnom sporazumu. Tvrdi i kako je načelo tripartitne podjele vlasti u BiH moguće srušiti mirnim putem.
“Umjesto koncepta ‘trećine’ potrebno je inaugurirati političku borbu za koncept političke većine, s ciljem (bošnjačkog, op.a.) ovladavanja većinskim dijelom državnog aparata. Iz razloga jačanja suvereniteta države, sigurnosti, izu socijalnih i ekonomskih razloga. Glavni politički problem BiH jest što građanska politička većina ne vlada većinom nego trećinom državnog aparata. Daytonski Ustav omogućava ovladavanje većinom državnog aparata na miran i politički način.
Pitanje je političke volje, da li više trpjeti, do kad i zašto”, poručuje Komšićev savjetnik precizno objašnjavajući zbog čega bošnjačka politika odbija svaki dogovor s Hrvatima u Federaciji BiH i zbog čega želi ovladati ili obesmisliti federalni Dom naroda kao mjesto zaštite političkih interesa konstitutivnih naroda.
“Nikakva suštinska promjena ne može se dogoditi rotacijom bosanskih (bošnjačkih, op.a.) političkih opcija na mjestima koje pripadaju tzv. bošnjačkoj kvoti. To je uzaludno iscrpljivanje. Promjena je ovladavanje institucionalnim aparatom FBiH i nametanje 2/3 političke volje na nivou BiH. Osnovni razlog zbog kojeg SNSD podržava HDZ je svijest o gore navedenom. Naime, znaju ako se saberemo da se taj donos može okrenuti u našu korist. I zato hoće da se trenutno stanje betonira. Osim toga, to je jedini mogući način na koji se može izvršiti socijalna promjena.
Tad se mijenja cjelokupna ekonomska slika i onaj dio društva koji najviše plaća poreza državi, tada raspolaže većinom vlasti, dok je sad potpuno obrnuto. Dakle, ovladavanje većinom državnog aparata kroz postojeće ustavno uređenje istovremeno je i nacionalna i socijalna revolucija. Revolucija na miran način”, poručuje Hebibović bošnjačkoj javnosti.
Inače, Komšićev savjetnik je ranije iznio i u bošnjačkoj javnosti ukorijenjen stav (koji kriju pred međunarodnim predstavnicima) koji kaže kako za njih načelo konstitutivnosti naroda vrijedi samo dok padaju granate te kako danas ne smije vrijediti jer granate ne padaju.
Riječ je o čovjeku koji je otvoreno prijetio “slanjem vehabija da unište turističku sezonu u Hrvatskoj”, a pristaše Željka Komšića na predizbornim skupovima pozivali su na ubojstvo Dragana Čovića i sliovanje Kolinde Grabar Kitarović.
Njegovi stavovi, kao i slični stavovi čitavog niza bošnjačkih političkih dužnosnika, novinara, intelektualaca i drugih javnih osoba, nisu nikakva tajna i javno se artikuliraju već godinama pred domaćom javnosti, dok se pred međunarodnom javnosti pokušavaju prikazati kao kooperativan faktor.
