ONEKAD NAM SE ZAISTA ČINI KAKO NETKO OVDJE UNIŠTAVA DINAMO – PO ZADATKU! ALI, VAŽNO JE DA SMO VRATILI DINAMO! JER, ETO, ONAJ PROTIV TOTTENHAMA, CHELSEAJA, ATALANTE – VALJDA NIJE BIO NAŠ A OVAJ PROTIV LOKOMOTIVE JE NAŠ!
“Vratili smo Dinamo”, ushićena je skupina navijača. A to što taj Dinamo nema više za germu, manje je bitno. Doduše, ne treba trčati pred rudo. Možda navijački puk na izborima u ožujku izabere listu od 25 uglednih gospodarstvenika od kojih svatko garantira da će donijeti u klub po milijun eura, odnosno ukupno polovicu budžeta. S kojima će Dinamo biti solventan. Ziher…
Svi ti stanoviti Bergmani, Naglići, Cvitkovići (kojeg bi trebalo upozoriti da je kućni red da se skine šešir kada se nalaziš na Skupštini institucije poput Dinama) i ostali umotvorci, veliki Dinamovci koji se svih ovih mjeseci “drže za ruke da si ne iskopaju oči”, vole Dinamo do posljednje kune, a vode ga u provaliju s 300 na sat…
Jer, dok su navijači pjevali i likovali sami sebi, netko je mogao pažljivije iščitati brojke koje smo čuli na Skupštini. I poneko upozorenje poput onog Mladena Vedriša, koji je, osim što je član Skupštine i izuzetno involviran u procese oko Dinama, ali s druge strane dovoljno mudar da to čini iz sjene, jasno dao naslutiti kako je Dinamo “na klocnama”. Vedriš vidi fiksne rashode, a prihodi su na dugom štapu. I pita za plan B.
“Ne može nitko reći kakvi će biti prihodi od transfera”, objasnio je Mirko Barišić. Vizionar.
A ako se po jutru dan poznaje – nikakvi. Jer, prodati Ivanušeca za osam milijuna eura u trenutku dok je ovaj starter u zadnje tri utakmice reprezentacije koja je treća na svijetu – može samo neznalica.
“Predviđamo da ćemo od Europe imati veći prihod nego ove godine”, rekao je vječiti predsjednik. Hazarder je taj Mirko.
Jaka je to izjava u kontekstu činjenice da je Dinamo četiri boda minusa od prvog mjesta koje nudi kvalifikacije za Ligu prvaka i ozbiljniji novac.
No, najviše je začudila izjava kako postoji i plan B. U klubu koji nema plan B za ništa – oni ga vide u reduciranju troškova igrača.
A svi znamo da igrače boli apsolutno briga za previranja u klupskim hodnicima do trenutka kada na dan isplate – ne dobiju poruku od banke da je lova na računu. E tada počinju problemi…
Plan ima i Anđelko Latinčić, klupski financijaš koji je dodao kako postoji opcija prodaje potraživanja. Laički, to znači da rate koje se očekuje od Gvardiola, Olma, Livakovića i Šutala mogu prodati financijskim institucijama po znatno nižoj cijeni, a da bi na taj način mogao osigurati financijski priljev…
No, ono što je posebno važno jest kako u modernoj eri svi znaju o svakome – sve. Pa tako u ovom trenutku nekakav sportski direktor, recimo Seville ili Tottenhama, zna da je Dinamo u gabuli – jer je to jasno iščitao iz izjava na Skupštini kluba.
Pa možda ponuda za Martina Baturinu ne bude 25 milijuna eura koje je Dinamo postavio kao donju granicu – već neće ići iznad 15… A nakon Baturine, Dinamo i nema igrača koji bi mogao svojim transferom osigurati barem polovicu budžeta koji je predviđen na 50 milijuna eura.
Lako je diktirati uvjete transfera i postavljati cijenu kada si “pun kao brod”. Kada nisi, a to znaju potencijalni kupci, onda se obiteljska srebrnina prodaje u bescjenje…
Možda se mudre glave nadaju da će se naplatiti iz činjenice da su prizvali naknadnu pamet. Tako je većina Skupštinara koja je 2018. godine tvrdila da Dinamo nije pokraden, nakon četiri godine shvatila da je ipak pokraden. Pa su krenula nemušta izvlačenja tipa; mi nismo znali, nitko nam nije rekao, krive su revizorske kuće…
Istina je da su na toj Skupštini utrkivali se tko će pokazati veću odanost Mamiću i spremno podizali ruke u zrak. Što je više moguće, da bi ih se vidjele na malom ekranu u Međugorju… Kao što je istina da je pitanje od čega će se uopće naplatiti! Ovo je tek predstava za javnost. Skupljanje sitnih poena. A tako kako ti isti sada sebi sada skaču u usta, tako će skakati kroz neko vrijeme kada Dinamo odvedu ondje gdje ga vode već punu godinu dana. U bankrot.
Naime, od prosinačke skupštine 2022. Dinamo je pao iz Lige prvaka u Konferencijsku ligu. Prodao je standardnog reprezentativnog vratara i lijevo krilo za 14 milijuna eura (ukupno). Doveo niz promašaja, kaska za Hajdukom sedam bodova, a na Rudeš im dođe 2500 navijača!
A u blagajni je paučina. Ponekad nam se zaista čini kako ovdje netko uništava Dinamo – po zadatku! Ali, važno je da smo vratili Dinamo! Jer, eto, onaj protiv Tottenhama, Chelseaja, Atalante – nije bio naš!
