Nakon što je zbog ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače prošle godine Zapad zamrznuo ruske državne aktive i imovinu ruskih poslovnih ljudi i oligarha, sve su češće najave i o mogućoj konfiskaciji zamrznutih ruskih sredstava.
U tome i leži opasnost koje su obični ljudi malo svjesni, pa se radije ponašaju kao da je sve i dalje ostalo isto i da je najvažnija zadaća vlasti osigurati im kruha i igara – pa dokle traje. Biti pasivan i lijen, ni živ ni mrtav već bljutav, podređen hedonizmu umjesto višim idealima i vrijednostima – nešto je najgore što može pogoditi i čovjeka i ljudsku civilizaciju
To se opravdava namjerom da se njima financira obnova Ukrajine koja trpi velike materijalne i financijske štete tijekom godine dana ratnih zbivanja i razornih ruskih napada na njenu infrastrukturu – uglavnom na energetska i vojno-industrijska postrojenja.
Međutim, ta ideja ne nailazi (barem do sada) svuda na Zapadu na čvrstu i nedvojbenu potporu – prije svega u Sjedinjenim Državama koje su još prošle godine, kada se o tome počelo govoriti u visokim strukturama Europske unije, čak i osobno predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen – kroz svoje ministarstvo financija odmah reagirale priopćenjem kako tako nešto SAD ne namjeravaju učiniti – barem što se tiče ruskih državnih aktiva.
Strah od bijega stranog kapitala iz zapadnih banaka
Najveći problem za europske inicijatore takvih poteza je što ona nema zakonskog uporišta za provedbu tj. sada je u tzv. krim-zoni s obzirom kako je privatno vlasništvo zakonom neotuđivo – što je i sam temelj kapitalizma tj. tržišnog ustroja društva.
U tom se smislu predlagači najviše boje da bi takav potez odaslao negativnu poruku i drugim državama izvan zapada i poslovnim ljudima koji svoje aktive drže u zapadnim bankama ili tamo posjeduju nekretnine i drugu imovinu. Jer zamrzavanje imovine je jedno, a konfiskacija nešto sasvim drugo. Nju, oni, nad kojima se provodi, obično jednostavno nazivaju – krađom.
Zamrzavanje imovine „nepoćudnih“ država od strane ključnih zapadnih država nije rijetkost. Da ne idemo previše u prošlost, dovoljno je podsjetiti kako su Sjedinjene Države zamrznule više od 100 milijardi dolara iranskih državnih aktiva u svojim financijskim institucijama još nakon Islamske revolucije 1979. godine.
Engleska središnja banka Bank of England zamrznula je više od 100 tona zlata u vlasništvu Venezuele nakon neuspjelog pokušaja preuzimanja vlasti u toj zemlji od strane oporbenog političara Juana Guaida kojeg je većina zapadnih država, nakon što su to učinile Sjedinjene Države, priznalo za predsjednika te zemlje umjesto ljevičara Nicolasa Madura (sada su se, u kontekstu energetske krize i ukrajinskog rata, Sjedinjene Države odrekle Guaida i vratile pregovorima s Madurom kao zakonitim predsjednikom s ciljem postizanja dogovora oko omogućavanja ponovnih isporuka teške venezuelanske nafte SAD-u od čije prerade živi većina američkih rafinerija na jugu zemlje).
Najnoviji primjer zamrzavanja imovine (ako isključimo spomenutu rusku) – bilo je američko zamrzavanje afganistanskih državnih financijskih sredstava u vrijednosti nekoliko desetaka milijardi dolara neposredno nakon preuzimanja vlasti u Kabulu od strane talibanskog pokreta u kolovozu 2021. godine.
Međutim – niti u jednom od spomenutih slučajeva nije došlo do konfiskacije imovine, što je i jasna potvrda osjetljivosti odnosno protuzakonitosti takvih postupaka. Barem za sada.
Novi presedan prema Rusiji?
Hoće li, međutim, Zapad, kada je Rusija u pitanju – i u ovom slučaju krenuti u novi presedan, kao što su presedan bile i do sada nikad neprimijenjene sankcije prema bilo kojoj zemlji, kakve su uvedene protiv Moskve nakon invazije na Ukrajinu?
Odgovor je za sada teško dati, ali je činjenica da se o tome sve češće raspravlja i na političkoj i na javnoj, medijskoj razini – što može biti i svojevrsni politički signal Moskvi što je može očekivati u slučaju nastavka njene specijalne vojne operacije.
O tome najbolje svjedoče i najnovije vijesti koje stižu iz Francuske i Velike Britanije.
U nedjelju, 12. veljače, u intervjuu za francusku televiziju LCI, glasnogovornica francuskog ministarstva vanjskih poslova Anne-Clair Legendre izjavila je kako sadašnja pravila ne dopuštaju korištenje 1,3 milijarde eura vrijedne imovine ruskih poduzetnika zamrznute u Francuskoj, ali da Europska komisija radi na legalizaciji takvog poteza.
“U sadašnjoj fazi europske sankcije predviđaju zamrzavanje, odnosno blokadu sredstava i ne mogu se oduzeti bez sudske odluke u svezi sa zaobilaženjem ovih sankcija. Dakle, trenutačno ih nije moguće prenijeti u Ukrajinu, ali znate da je EK odlučila raditi s novim prijedlozima za prijenos tih sredstava u Ukrajinu i procijeniti u kojoj mjeri možemo koristiti ta sredstva kako bismo osigurali obnovu (Ukrajine) na njihov trošak”, izjavila je Legendre.
“Postoje mnoge vrste imovine zamrznute pod europskim sankcijama, poput 300 milijardi eura ruske središnje banke (Banka Rusije, op. ZM.) i 1,3 milijarde eura ruskih oligarha koja je zamrznuta izravno u Francuskoj”, kazala je francuska državna službenica.
I Britanci ozbiljno razmišljaju o konfiskaciji
Slične najave već tjednima stižu i iz Velike Britanije, a o njima često pišu i tamošnji mediji. Zato i nije čudo da se jučer na istu temu oglasio i ruski veleposlanik u toj zemlji Andrej Kelin, u intervjuu za ruski medij RIA Novosti.
Kelin je kazao kako Velika Britanija planira konfiscirati zamrznutu rusku imovinu i da za to priprema zakon.
“Poznato je da u gotovo svim zapadnim zemljama, pa tako i u Londonu, postoji spoznaja da su takve radnje potpuno protuzakonite i da ne postoje nikakvi zakoni u tom pogledu.“ – navodi ruski veleposlanik. Osim u Velikoj Britaniji i Europskoj uniji, sada se to radi i u Washingtonu, kazao je ruski diplomat, navodeći kako je prvi slučaj oduzimanja privatne imovine ruskog državljanina izvršen u SAD-u.
Kakav može biti odgovor Moskve?
S druge strane službena Moskva već duže vrijeme prijeti kako će, u slučaju konfiskacije ruske državne imovine na Zapadu, ona konfiscirati imovinu zapadnih kompanija na svom teritoriju, vrijednu više stotina milijardi dolara.
Zapravo, u ovakvom ozračju, kakvo sada vlada u odnosima Zapada i Rusije, čudno je, uopće, da još uvijek funkcioniraju i sami diplomatski odnosi. Zapad optužuje Rusiju za brutalnu agresiju na Ukrajinu, a nerijetko i za mogući ruski napad i na druge istočne članice NATO saveza i Europske unije, dok Rusija optužuje Zapad za potpuni hibridni rat kojeg ovaj vodi protiv nje na svim frontovima.
Ne bi me, stoga, čudilo, da i diplomatski odnosi uskoro počnu ubrzano kolabirati, tj. da se sve ne zadrži na sadašnjem, međusobnom povremenom protjerivanju diplomata niže razine – što se sve češće i događa i što je jasan pokazatelj ponora u koji se strovaljuju ukupni odnosi dviju strana.
Ukoliko do toga dođe, a s obzirom kako već odavno ne funkcioniraju ili su pak posve pokidani svi mehanizmi tj. ranije uspostavljene institucije za suradnju (preciznije – kontakte) između Rusije i EU i Rusije i NATO saveza – prekid diplomatskih odnosa spriječio bi i one minimalne kontakte, potrebne za sprječavanje eventualnih incidentnih i kriznih situacija sigurnosnog karaktera.
Ovdje bih podsjetio kako čak i u najopasnijim trenucima iz vrhunca hladnog rata početkom 70.-ih godina između SAD-a tj. NATO saveza i SSSR-a nisu bili prekidani diplomatski odnosi.
Nadamo se da to i sada neće biti slučaj, iako u trenutačnim globalnim geopolitičkim okolnostima, bez presedana – više ništa ne može biti i nije isključeno.
U tome i leži opasnost koje su obični ljudi, na žalost, malo svjesni, pa se radije ponašaju kao da je sve i dalje ostalo isto i da je najvažnija zadaća vlasti osigurati im kruha i igara – pa dokle traje. Biti pasivan i lijen, ni živ ni mrtav već bljutav, podređen hedonizmu umjesto višim idealima i vrijednostima – nešto je najgore što može pogoditi i čovjeka kao pojedinca i ljudsku civilizaciju u cijelosti.
