Premijer Plenković ovih je dana na poduži sastanak primio moju prijateljicu iz čekaonice, Jelenu Veljaču. piše poznati psihijatar Herman Vukušić.
Sa njom su bile i predstavnice raznolikih feminističkih udruga, većinu kojih možemo svesti na salonske aktivistice koje na društvenim mrežama između dvije epizode “Seksa i grada” dižu pomodne hajke protiv muškog roda.
Ponekad se iste sjete i djelatnika sustava socijalne skrbi, pa im onda na Facebooku dijele lekcije o plaćama, uhljebništvu i sličnim moralnim “vrlinama”, zaboravljajući pri tome terete i rizik tog posla koji nerijetko nosi i opasnost po vlastiti život (sjetimo se samo slučaja Đakovo).
Uglavnom, nakon spomenutog sastanka moja draga prijateljica Veljača je na svojim “društvenim mrežama ponosno objavila da femicid ulazi u zakon”.
Nije trebalo dugo čekati da se oglasi cijeli spektar pravnih stručnjaka, od uglednog odvjetnika Veljka Miljevića, do prof.dr. Dubravke Hrabar sa katedre za obiteljsko pravo, a koji su zgroženi i konsternirani ovakovom spolnom segregacijom krvnog delikta.
Mislim, i žene ubijaju, zar ne?
Stoga, moje pitanje prijateljici Veljači i njezinim kolegicama sa sastanka je sljedeće:
“Zašto, drage moje, kada već ubojstvo žene uvodite u kazneni zakon kao posebnu kategoriju teškog kaznenog djela isto ne napravite i za ubojstvo djeteta?”
Možda zato jer je puno veći broj počinitelja takvog zločina ženskog roda, poglavito u stanju poremećenog uma postporođajne depresije?
Hajmo dalje…..
Jedina dobra stvar koju sam čuo nakon ovog sastanka jest povećanje kazne za silovatelje i ukidanje zastare za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.
Paradoksalno, upravo su Veljača i ekipa sa sastanka bili među glavnim promotorima zagovaranja ukidanja kliničkog koncepta “otuđenja djeteta”, temeljem čega je vođena i nesmiljena hajka protiv prof.dr. Gordane Buljan Flander, osnivačice i dugogodišnje ravnateljice zagrebačke Poliklinike za zaštitu zdravlja djece i mladih.
Kažem “paradoksalno” jer je baš prof.dr. Buljan Flander među rijetkima koji su godinama upozoravali na znakoviti porast broja slučajeva seksualnog zlostavljanja djece, pogotovu u pandemiji.
Što se pak tiče ukidanja pojma “otuđenja djeteta” iz kliničke i socijalne prakse, u čemu su Veljača & Co. uspjele ishoditi i NAREDBU resornog ministra, mogu samo reći da je to totalni idiotizam – pandan potezu da ministar zdravstva zabrani liječnicima da u svojim nalazima pišu da se pacijenti loše osjećaju jer ih boli glava!
Savršeno je to na svojoj FB stranici objasnila cijenjena psihologinja i stalni sudski vještak iz Splita, Danijela Didić, koja, između ostaloga, kaže i sljedeće u svojem direktnom obraćanju ministru Piliću:
“Kao što vidite, pojam (otuđenje djeteta) postoji u stvarnosti, nije izmišljen, roditelji (i očevi i majke) ga svojoj djeci rade, djeca zbog toga silno pate, a sve to dok se „visoka politika“ nateže oko definicija i kriterija za klasifikaciju.
Vi ministre (političaru) možda možete naložiti stručnjacima koje Vaše ministarstvo plaća, što će raditi, što će pisati, kome će morati bezrezervno vjerovati kada kaže „tukao me/tukla me“ i prije nego to pravomoćno potvrdi sud.
Ali, ima nas kojima ne možete naložiti bilo kakve rečenične konstrukcije koje ćemo koristiti, ima nas stručnjaka mentalnog zdravlja od kojih pravna struka traži mišljenje i procjenu roditeljskih kapaciteta, ima nas koji vidimo štetu koju djeci rade i mame i tate, ima nas koji se nećemo i ne smijemo ustručavati napisati „bobu bob, popu pop“ i dok vidimo ispred sebe emocionalno devastirano dijete, ima nas koji nećemo prezati to i napisati koristeći bilo koju stručnu terminologiju, zvala se ona otuđenje, manipulacija, emocionalno zlostavljanje, emocionalno devastiranje, potkopavanje odnosa sa roditeljem, rasprostiranje mržnje itd.
Ako Vi ministre (političaru) budete ispred sebe ikada vidjeli dijete sa školskim primjerom splittinga, a kakvu ja vrlo često viđam ispred sebe tijekom provođenja vještačenja, možda ćete ostati posramljeni i prije nego što ovu Vašu odluku posrami povijest” (kraj citata).
U konačnici, sve ovo što se zbiva, dragi moji FB prijatelji (i pokoji neprijatelji) posljedica je Istanbulske konvencije, koja pet godina nakon ratifikacije nije napravila ništa na polju smanjenja stope obiteljskog nasilja, ali je uspjela u tome da na politiku umjesto stručnjaka utjecaj imaju razne “babe i žabe” i da se rodna ideologija poput kornatskog požara proširi među mladima…..
Izvor:Herman Vukušić
