Majko, ne traži me, ni u jami, ni u zemlji i nikad više ne pitaj, krvnika, gdje moje tijelo spokojno počiva.
Vidjet ćeš jednom kad bujice navale i svu zemlju ispremetanu tamo će biti samo kosti.
Majko, nemoj ih vaditi, na njima stoji Vukovar, golubica bijela, k’o Božji vrhunci.
Majko, ne traži me, tamo gdje me nema i krvniku, ne daj, da se tvojom mukom hrani.
Tu sam, Majko, skriven u tvome srcu, na sigurnom.
Čuješ li kako moje srce kuca u otkucaju tvoga?
Vidiš li, Vukovar sâm, tvoja ljubav k’o Božji vrhunac.
Majko, ne traži me više, u dubokoj zemlji, nego svoj pogled svrni k nebu i gledaj
u sunce koje plovi nad Vukom i Dunavom gdje svijetlim svjetlošću, ljubav tvoja, srce Vukovara.
Dok mi duša s Izvora života, grli dobrotom sve ljude, pusti me majko, veseliti se i ne traži me više, u zemlji, crnoj od noći .
Majko, nisam zaspao na smrt,
živ sam i motrim te s neba, s vukovarskog vodotornja, pjesmu ti vijorim:
Vezak vezem, crven, bijeli, plavi,
i na tebe divna svjedočanstva čuvam,
– Dragica Zeljko Selak
