Višnja Starešina tvrdi: Iranske rakete iz Gaze zapravo gađaju Abrahamove sporazume, suradnju Izraela i arapskih država iz bližeg i daljeg susjedstva
Izrael je ponovo u pravom ratnom stanju. Iz sata u sat stižu podaci o novim stotinama raketa koje na izraelske gradove iz područja Gaze ispaljuju pripadnici islamskih terorističkih organizacija Hamas i Palestinski islamski džihad.
Jednakom brzinom stižu informacije o operacijama Izraelskih obrambenih snaga (vojska) i Shin Beta (snage sigurnosti) sa ciljem eliminacije Hamasovih vojnih uporišta i likvidaciji njegova vojno-političkog vodstva.
Osobitu zabrinutost izazivaju reakcije arapskog stanovništva (palestinskog podrijetla) u Izraelu koje se počelo aktivno (i nasilno) solidarizirati s palestinskim napadima na Izrael. Počelo je s nasilnim prosvjedima u Lodu (u neposrednoj blizini zračne luke Ben Gurion), nastavilo se u Acri i Tiberijadi na sjeveru Izraela i širi se na druge gradove s mješovitim židovsko-arapskim stanovništvom, noseći sa sobom opasnost unutarnje destabilizacije i građanskog rata.
No u moru vijesti, malo je odgovora o istinskim motivima i ciljevima ove, za mnoge iznenađujuće ratne eskalacije. Zašto je jedan uobičajeni sukob, koji uvijek tinja u Jeruzalemu kada se u isto vrijeme na malom prostoru susretnu velika muslimanska i židovska blagdanska okupljanja (ovaj put kraj Ramazana i Dan Jeruzalema) ovaj put prerastao u ratni sukob?
Zašto je baš sad Hamas odlučio na Jeruzalem iz islamističkih organizacija iz Gaze, da im se ovog puta pridruže nasilnim prosvjedima diljem Izraela? Tražeći odgovore o istinskom pokretaču ovog ratnog sukoba, svi putevi vode prema Iranu.
Iranske su rakete kojima Hamas napada izraelske gradove. Iran je posljednjih godina pojačao svoje aktivnosti u Gazi, podupirući, podučavajući i naoružavajući Hamas i Palestinski islamski džihad. Iran je zapravo ispalio onu prvu raketu iz Gaze na Jeruzalem, koja je nužno morala dobiti izraelski odgovor. Učinjeno je to u vrijeme Ramazana da ojača solidarnost islamskog svijeta.
Rat između izraelskih i iranskih tajnih službi osobito je intenzivan posljednjih godina, a do javnosti eventualno dopru tek neki detalji i poneka velika operacija. Tako se danas zna da su zapravo Mossadovi agenti u siječnju prošle godine u Iranu locirali zapovjednika Iranske revolucionarne garde generala Qasema Soleimanija, kojeg je potom likvidirao američki dron.
General Soleimini bio je glavni operativac iranskih tajnih (terorističkih) operacija na Bliskom istoku i zato je postao prioritetni cilj Trumpove administracije u borbi protiv (iranskog državnog) terorizma. Njegova likvidacija ocijenjena je kao najveći udarac iranskom utjecaju na Bliskom istoku.
Vrlo je moguće da će u bližoj budućnosti nasilni prosvjedi kojima se ovih dana Arapi koji žive u Izraelu solidariziraju s Palestincima iz Gaze biti tumačeni kao uzvratni udarac Iranske revolucionarne garde Izraelu. Naime, suviše su sustavni da bi bili spontani.
Iznenadili su čak i izraelskog ministra obrane, umirovljenoga generala Bennya Ganza, koji upozorava na opasnost da širenje unutarnjeg arapsko-izraelskog sukoba uništi krhki i delikatni suživot Arapa i Židova u Izraelu. Hamas nema potencijal organizacije takvog sustavnog nasilja unutar Izraela. Iranska revolucionarna garda ima i potencijal i motiv.
No zašto je Iran, preko palestinskih terorističkih organizacija iz Gaze, pokrenuo aktualni ratni sukob? Odgovor je jednostavan: da poništi rezultate Abrahamovih sporazuma i testira bliskoistočnu politiku nove američke administracije Joe Bidena.
Abrahamovi sporazumi bili su veliki vanjskopolitički uspjeh administracije Donalda Trumpa jer su donijeli novi pristup rješavanju bliskoistočne krize: uspostavu i razvoj ekonomske, diplomatske pa i obavještajne suradnje Izraela s muslimanskim državama Arapskog poluotoka, ali i Afrike, koje tako prestaju biti taoci ekstremnih politika palestinskih terorističkih organizacija i istodobno zajednički s Izraelom postaju brana širenju iranskog utjecaja u regiji. Ta je suradnja krenula iznimno dobro. U svoje ju je prioritete uvrstila i nova američka administracija.
One prve rakete koje su iz Gaze ispaljene na Jeruzalem bile su zapravo pucanj u Abrahamove sporazume, u tu suradnju Izraela i arapskih država iz bližeg i daljeg susjedstva.
Tajming sukoba (Ramazan) kao i izbijanje unutarnjih izraelskih arapsko-židovskih sukoba, praktički onemogućavaju arapskim državama da osude politiku palestinskih terorističkih organizacija i Irana i da se otvoreno svrstaju uz Izrael. I u tome su u dosadašnjoj fazi sukoba uspjeli. No nove će se karte dijeliti nakon blagdana, već sljedeći tjedan, nakon prve sjednice Vijeća sigurnosti o ovome sukobu zakazane za nedjelju.
Dotad je američka diplomacija blokirala bilo kakvo izjašnjavanje VS-a o sukobu, državni tajnik Anthony Blinken, a potom i predsjednik Joe Biden ističu pravo Izraela da se brani od terorističkih napada.
Istodobno, u operacijama za koje imaju pokriće, jer su napadnuti, izraelske vojno-sigurnosne snage, sudeći po izvješćima, uspješno uništavaju vojne potencijale i eliminiraju zapovjednu strukturu Hamasa i Palestinskog islamskog džihada u Gazi. A Iran se sve više ukazuje u svojoj istinskoj ulozi – začetnika i glavnog pokrovitelja ovog ratnog sukoba.
Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija
