Znači, maloprije se premijer Plenković pokušavao narugati predsjedniku s neodlaskom u BiH. Još je uz to bahato i ironično dodao opasku kako je pitanje bi li se Milanović vratio iz BiH da je otišao u nju, piše Marijan Knezović na svom Facebook statusu čiju objavu prenosimo u cijelosti.
Ne znam zna li premijer da nije bio u birtiji i da onakva prepotencija udara u dostojanstvo hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini jer mi nismo i ne želimo biti alat za njegove poštapalice i pokušaje da glumi nekakvog alfu mužjaka. Takva razina političkog diletantizma ne priliči zastupnicima neke otužne mjesne zajednice, a kamoli šefu vlade.
Sve se to naravno događa nakon što se Plenković javno i bez pardona svrstao na stranu Sarajeva, a ne na stranu svog naroda i istine. Dakle, premijer izjavljuje kako bi on sigurno znao da je postojao sigurnosni problem po pitanju Milanovićevog posjeta Bosni i Hercegovini. U prijevodu, premijer kaže kako je predsjednik lagao o tome da su postojale određene sigurnosne ugroze.
Za one kojima treba dodatno prevesti premijerovu izjavu: on je indirektno rekao kako nema nikakve prijetnje od islamističkih radikala za čovjeka (predsjednika) koji se otvoreno protivi tom radikalizmu. Notorno.
Da je premijer manje posjećivao Bruxelles, a više svoj narod u Bosni i Hercegovini, osim posjeta kojima se dodvorava Baščaršiji, onda bi znao da u društvu kao što je bosanskohercegovačko ljudi zbog puno manjih stvari gube glavu. Onda bi znao koliko je Hrvata ubijeno u terorizmu nakon rata, u miru. I onda bi s obzirom da je inteligentan čovjek mogao znati da postoji velika mogućnost sigurnosne ugroze za čovjeka koji staje na stranu Hrvata u BiH više nego apsolutno ijedan drugi relevantan političar u zadnjih 20 godina.
Za takvu procjenu ti čak ne treba ni o od obavještajne agencije ili neke policijske uprave. Dovoljan je mozak. U petak je Badnjak. Pitam se bi li naš hrabri premijer i obitelji Anđelić rekao kako nema sigurnosne ugroze. Ne znate za obitelj Anđelić? Ništa čudno, niste ih mogli upoznati. Izrešetani su iz kalašnjikova u Kostajnici na Badnju večer. Uz nekakve “religijske” povike. I dužnosti.
Nadalje, a kad pričam o svom narodu neću paziti da nekoga ne uvrijedim makar on bio papa, Plenković je današnjim načinom komunikacije prema Milanoviću pokazao da su njegov ego i njegova taština puno važniji na listi prioriteta nego njegov narod u BiH. Da, Plenković je mogao otići u Sarajevo i otišao je. Da se manje ulizuje, a više govori stvari za koje je plaćen, ne bi taj posjet bio tako ugodan i vjerojatno se ne bi ni dogodio. Možda se tad on ne bi vratio.
O tome što je naš cjelokupni životni svjetonazor nema smisla raspravljati. Pa ni o tome da se prvi ne slažem se brojnim politikama Zorana Milanovića. Bogu hvala, živimo u slobodnoj zemlji slobodnih ljudi i predivno je što nismo svi isti. No, takve stvari nas ne bi smjele ometati u tome da budemo racionalni i gledamo svako političko pitanje odvojeno. Nisu svi u svemu u pravu. Hrvatice i Hrvati nisu ovce za šišanje koje netko cementira u tor pa da svi isto mislimo o svemu.
Ipak, u svemu tome, važno je zadržati minimalno poštovanje prema svome narodu pa ne proturječiti predsjedniku države po pitanju državnog interesa i to na način da u Sarajevu zadovoljno trljaju ruke. Pa oni se ne trebaju ni truditi zabiti nam golove, Plenković trpa autogolove kao Jamie Carragher.
Nije mi jasno što Plenković želi postati, sudeći po današnjem pristupu koji se vidi s videozapisa, on se trudi postati počasni građanin Sarajeva kao što je to ako se ne varam Stjepan Mesić. Summa summarum: Počelo se događati. Hrvati iz BiH više nisu zadnja rupa na svirali. Hrvati iz BiH su sad važna i kontinuirana državna tema. Ono što je današnji dan pokazao je i to da su Hrvati iz BiH i ogledalo na kojem mnogi pokazuju pravo lice. To je najbolji početak.
P. S. Zanima me izraz na licu našeg premijera kad vidi izborne rezultate predsjedničkih izbora iz BiH ukoliko se Milanović opet kandidira. Kakav će bit postotak? Pitanje je. Ono što nije pitanje je činjenica da bi ga Milanović trenutno pomeo u BiH da su njih dvojica u drugom krugu, koliko god nevjerojatno zvučalo. I otprilike je to dovoljno znati o tome jesu li Hrvati u BiH zadovoljni politikom Andreja Plenkovića i što o njoj misle.
