Što se tiče svjetskog susreta mladih u Portugalu, uvijek je lijepo vidjeti TOLIKI broj mladih ljudi koji su željni i žedni Boga.
Štoviše , u današnje vrijeme svijeta otpalog od kršćanstva toliki broj je zapravo veličanstven, piše Nikolina Nakić
Međutim ne mogu se oteti dojmu da su organizatori i hijerarhija zapravo podcijenili te mlade ljude. Što su oni donijeli tamo u svojim srcima, a što su ponijeli svojim kućama?
Meni je sve ovo djelovalo kao jedna velika veselica. Zabava. Feel good događaj.
Zašto moja Crkva misli da sam Isus Krist u svojoj veličanstvenosti, davanju i traženju, NIJE DOVOLJAN?
Zašto se ulizuje svijetu kad ona sama ima ono što cijeli svijet nema? Krista živoga raspetoga koji nam se daje iznova i iznova, a imam osjećaj da su ga sakrili najviše što su mogli samo da bi se svidjeli.
Pod krinkom jednostavnosti u plastičnim potrošnim zdjelicama, Njega koji je vječan, s promijenjenim postajama križnoga puta koji je prestao biti Njegova muka za nas, a postao naše promišljanje o zapravo propadljivom.
Sebe stavljamo u centar, zar nas cijela naša povijest i životi naših svetaca ničemu nisu naučili? Dajte mladim ljudima malo više kredita. Propovijedajte im o pokori, postu, sebedarju, žrtvi i askezi u svijetu koji je sve samo ne to.
Oni to mogu, oni to hoće, ali im se to u konačnici ne nudi.
Mislite li da je papa Benedikt dok je živio zaboravio ono klanjanje mladih u Zagrebu, onu veličanstvenu tišinu gdje se na prepunom trgu čuo pjev ptica?
Ne treba se dubiti na glavi i izgravati dj-a da bi se privuklo mladog čovjeka danas.On želi autentičnog i živog Krista, a sve drugo je samo loša imitacija.
Ovaj tekst ćemo završiti sa pozitivnim izvještajem, odnosno događajem u našem Međugorju.
Deseci tisuća ljudi i unatoč tome dostojno dijeljenje Pričesti. Otetakose može. Pogotovo kada se voli Krista i gleda Mu se ugoditi – Nebo će otvoriti putove.
Tko hoće nađe način, tko neće – opravdanje.
Slava Isusu Kristu
