Svjedočanstvo našeg slavnog stopera Joe Šimunića donosimo u nastavku. Joe Šimunić počeo je nogometnu karijeru u Australiji, nastavio je u Njemačkoj, u HSV-u, pa u Herthi gdje je 2009. godine dobio nagradu za najboljeg stopera lige. Zatim se preselio u Hoffenheim, da bi 2011. stigao u Dinamo. Za reprezentaciju je debitirao 2001., nastupio je na tri Europska i dva Svjetska prvenstva.
FIFA je 16.prosinca 2013. presudila 10 utakmica kazne zbog izvikivanja “Za dom”, nakon dokvalifikacijske utakmice s Islandom za odlazak na svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine, te je s time i okončana njegova reprezentativna karijera .Jedan je od igrača na koje su svi izbornici ozbiljno računali. Iako obrambeni igrač, poznat je kao vrsni tehničar.
Ako Bog da, reprezentacija može u bliskoj budućnosti ponoviti uspjeh i biti prva na svijetu. A što s navijanjem i “Za dom spremni”, pitali su Šimunića. – Oduvijek sam to želio napraviti. Ja navijam za svoju Hrvatsku, za svoj dom i ako to nekome smeta, onda je to njihov, a ne moj problem!
Kada je počeo rat u Hrvatskoj, dobio sam na poklon majicu HOS-a i s tom majicom sam išao na demonstracije ispred australske vlade zajedno s tisućama i tisućama australskih Hrvata da bi Australija priznala Hrvatsku kao neovisnu državu. S druge strane, poznato nam je da su Dražen Petrović i naši proslavljeni sportaši isto činili u New Yorku. “Za dom spremni” je stari hrvatski pozdrav koji se koristio više puta tijekom naše povijesti.
Dakle, sve je bilo iz ljubavi prema Hrvatskoj. Tek nakon te večeri na Maksimiru naučio sam da je “Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav koji se koristio više puta tijekom naše povijesti. To su mi rekli naši povjesničari. Ja sam rođen 1978. i moja asocijacija s tim pozdravom je vezana isključivo za Domovinski rat. Kao što bi pravnici rekli, sve je bilo iz nehaja, a ja kažem sve je bilo iz ljubavi prema Hrvatskoj. O svemu sam snimio i dokumentarni film “Moja voljena Hrvatska” u režiji Jakova Sedlara.
Svjedočanstvo Joe Šimunića
Da možete vratiti vrijeme, biste li ponovili isto? Apsolutno. Kao i stotine tisuća drugih. Za mene je Hrvatska svetinja i vrijednost bez presedana. Moja ljubav prema domovini je velika. Od svega na svijetu najviše volim Boga, obitelj i Hrvatsku. Je li to grijeh? Ako jest, ja ću taj teret nositi dok sam živ. I danas se stresem kad se sjetim ratne 1991. i četničkih zastava samo 15.000 kilometara od Canberre. Srećom, između nas se ispriječila hrabrost naših ljudi.
Neka Vas Isus Krist i Blažena Djevica Marija prate u životu. Budimo uvijek SPREMNI!
