Strategija ili pak samo savjeti? Koliko često dijete jede i što je pojelo u danu ponekad postane opsesija roditeljima, jer ono samo odmahuje glavom ili kaže „ne-ne!“ na spomen hrane. Međutim, ovo je tema koja često dočeka roditelje nespremne ili se javi kod djece koja su odlično jela i nisu nikada prije bila izbirljiva.
Kao bebe odlično prihvaćaju dohranu, lijepo nas poslušaju kad ih nagovaramo da pojedu još malo, a onda odjednom malo narastu i više ne žele jesti, bacaju hranu na pod, mažu se s hranom po licu, izlaze iz stolice, skidaju podbradnik, mrve hranu u tisuću komada, neće vodu, neće sok, neće mlijeko…znate već.
Obično se otpor prema hranjenju javlja kod sve djece u nekoj fazi. Želim reći da je jako često slučaj da dijete pokazuje otpor prema načinu hranjenja, a ne toliko prema samoj hrani. Mame postavljaju pitanja „Dijete mi skoro ništa ne pojede. Kako da ga natjeram da barem nešto jede?“ ili „Dijete ne jede dovoljno povrća. Moram ga natjerati nekako da više jede povrće. Kako?“ Pokušat ću vam dati odgovor i time vam skratiti muke i vlastito živciranje: Ne možete nikoga natjerati da jede! Jednostavno, ne možete. Nastavite čitati što možete učiniti i kako „mirne duše“ proći to razdoblje. Najčešće se ovakvo ponašanje javlja kod djece u dobi nakon 15 mjeseci. Ili nakon polaska u vrtić.
Kod dvogodišnjaka dolazi doba kada ih nagon tjera da budu svojeglavi u svemu. Pokušajte već od najranije dobi postići da se dijete samostalno služi priborom ili rukama i samo jede. Što mu prije to dopustite prije će naučiti. Do 15 mjeseci već to može bez problema savladati.
Često je najčešća pogreška to što roditelji predugo hrane dijete „na žlicu“ i tjeraju ga da pojede čak i kad ne želi i pokušava se ustati od stola. Jesu li vama to radili vaši roditelji ili bake/djedovi? Lako je moguće da jesu. Može vam pomoći ako si osvijestite da su vas učili da se neka hrana „mora pojesti“ iako je „bljak“, a ima i ona druga hrana koju „dobiješ za nagradu“, jer je ta hrana super.
Ucjene ili podmićivanje gledanjem videa, također je loša strategija, jer dijete gotovo ni ne sudjeluje u činu hranjenja. Pažnja mu je preusmjerena na ekran i ne razvija nikakav osjećaj sitosti. Treba reći da djeca imaju jako dobro razvijen urođeni osjećaj za to koliko im koje hrane treba. Zato naprimjer neće jesti kad su bolesni. I to je savršeno dobar mehanizam koji treba slušati. Oni nisu kao mi odrasli već razvili poremećen odnos prema hrani.
Trebalo bi težiti tome da dijete zna što je umjerenost i raznolika prehrana. Koju strategiju odabrati?
Vi odlučujete kada ćete ponuditi obroke
Ako je prošlo previše vremena od posljednjeg obroka, djeca mogu postati pregladna, nervozna i loše volje, te krenu protestirati i na kraju pojedu manje hrane. Rasporedite kroz dan 5 obroka i pića, tako da odredite približno vrijeme kada dajete doručak-užinu-ručak-užinu i večeru (razmaci od po dva-tri sata). Svaki dan budite dosljedni tom rasporedu i promislite unaprijed u danu što i gdje bi mogli pojesti.
Vi određujete što ćete im ponuditi za obrok
Kad je dijete izbirljivo ili naređuje „hoću ovo-neću ovo“, preduhitrite ih tako da im ponudite više stvari i izbora na tanjuru. Recimo, za užinu stavite na isti tanjur, pola jabuke, nekoliko kockica sira i pola šnite kruha s maslacem. Recite im da mogu odabrati bilo što od toga i dobiti još. Za ručak im ponudite i meso i povrće i juhu. Ali, nemojte vi njih pitati „ Što želiš da mama napravi za večeru?“.
To je jednostavno dopuštanje previše kontrole dvogodišnjaku koji ne bi vama trebao naređivati (bar ne uvijek). Nudite raznovrsne obroke tokom dana i pratite što jedu, ali ne u danu, nego recimo kroz cijeli tjedan. Vidjet ćete da se znaju sami regulirati. Jedan dan će jesti više proteina, drugi dan će jesti više ugljikohidrata, nekad će željeti više voća ili soka.
Obratite posebno pažnju na unos tekućine. Ako su popili 250ml mlijeka onda vjerojatno neće mnogo večerati. Ako ste im dali smoothie s cijelim voćem prije ručka, možda za sat vremena neće biti još gladni, jer voće ima dosta vlakana. Zaslađeni ili čisti voćni sok također može smanjiti apetit, pa nemojte bespotrebno brinuti, već nastavite s rasporedom.
Oni odlučuju koliko će pojesti
Ako neće ništa od ponuđenog nemojte se živcirati niti ih siliti. Kada ste izabrali što ćete im ponuditi i dali ste im dva, maksimalno tri izbora morate odstupiti. Kad odluče čega žele više pojesti ili ne žele ništa, poštujte to. Naglasite kako neće dobiti ništa drugo sve do ručka/večere /jutra/sljedeće užine. Ako u međuvremenu osjete glad, to je odličan znak koji će im pokazati da bi sljedeći put ipak trebali nešto izabrati ili pojesti više!
Niste vi tu da odmah vadite kekse iz ormara kad oni zaplaču ili zaviču. Onda oni kontroliraju vas i i stvoriti ćete rat oko hrane. A nećete pobijediti. Jer oni su mali i slatki ili toliko bučni da vam bude neugodno. A ne bi vam trebalo biti neugodno, jer vi znate da se svaki dan trudite.
Budite dosljedni i riješite problem na vrijeme
Držite se ove strategije svaki dan. Svaki dan nudite obroke u slično vrijeme i pazite na raznolikost i pustite njima kontrolu koliko će pojesti. Vjerujte mi da neće umrijeti od gladi. Znam da je teško izdržati pritiske ili navaljivanje okoline da mu date „barem nešto da pojede“, ali time opet nema napretka. Izlažite svoje dijete redovito i hrani za koju mislite da je neće pojesti. Recite i onima koji čuvaju dijete preko dana neka se jednako ponašaju.
Ako ste sada već u začaranom krugu malih izbirljivaca, nemojte očekivati čudo preko noći, ali morate od nečega početi kako ne bi tu borbu vodili godinama. S vremenom će naučiti slušati svoje tijelo i pojesti će, jer će osjetiti glad. Ako ste vi kao roditelj osigurali kvalitetne namirnice i spremili obroke, to je maksimalno što možete učiniti. I dobro ste učinili. Ne možete ih natjerati da jedu zeleno povrće ako taj dan neće.
Možete opet kasnije ponuditi isto jelo, ali ako ne žele prestanite si predbacivati i nastavite s rasporedom i raznolikošću. Nemojte ih kažnjavati ili vikati na njih zbog nejedenja, jer će zamrziti cijeli taj čin. Ako sve prospu, pokušajte ostati mirni i uvjeriti ih da je to bio njihov ručak, da to sad sami trebaju očistiti makar i vlažnom maramicom pod brisali. Moj mali već zna koristiti ručni usisavač za ispod stola i krpu za brisanje kad prolije sok (24mj.).
Pravite se da očekujete negodovanje i najavite im to
Napravili ste neko varivo ili povrće za koje mislite da ga neće jesti. Recite im unaprijed „Danas je mama kuhala bobice koje se zovu slanutak i on je jako zdrav. Zadnji put kad smo to ručali nisi htio jesti i vikao si, ali ovaj put možeš opet probati to jelo, jer ćemo ga mi ostali jesti. Ako nećeš jesti, ne moraš opet vikati jer možeš barem močiti komadiće kruha u tu juhu“.
Možda se iznenade kad shvate da vi već znate da vam spremaju torturu, pa onda drama neće imati smisla. Isto tako, kada krenu u vrtić očekujte izjave poput „Ja ne volim to meso“, iako ga je prije toga jeo sto puta. To je zato jer je neki njegov prijatelj/-ica iz vrtića rekao da ne voli to meso, pa sad ni oni ne vole. Samo im odgovorite „Ok. Znaš da si to već jeo, pa možda sutra budeš opet volio/voljela“.
Nadam se da ćete uspjeti iz rata oko hrane izaći kao pobjednice ili da rata neće ni biti. Najbolje se uči od malih nogu i u grupama, ali zapamtite da kod vas doma nije vrtić, pa tamo možda jede super, ali vama radi dramu. Mislite li da se vrtići bave pojedinačno s tim tko što voli za ručak, a tko ne voli? Yeah, right. Imajte to na umu i ostanite hladne glave.
