Kad god se govori o jačanju hrvatskih obrambenih kapaciteta, primjerice o kupnji borbenih zrakoplova, ljevičari paljetkuju o tome kako je bolje graditi vrtiće i škole. Misle li i dalje tako? Ulaganje u sigurnost, bilo vojnu bilo energetsku uvijek se isplati, a sigurnost je – to ljevičari nikako da nauče (dok je bila Jugoslavija, doduše, drugačije su razmišljali!) – temeljna funkcija države.
Sada je jasno: Sjedinjene Američke i Države i Zapad ne će vojno pomoći Ukrajini uslijed vojne agresije Ruske Federacije. Ruske snage ne će se ograničiti samo na istok zemlje, nego nastoje osvojiti Kijev i tamo instalirati marionetsku vlast.
Ukrajinske institucije u kratkom bi roku sve mogle biti preseljene u zapadni dio zemlje, vjerojatno u Lavov. Čini se da Putin – kojemu će se agresija na Ukrajinu dugoročno obiti u glavu – iskorištava razdoblje u kojemu još ima prednost u hipersoničnom naoružanju u odnosu na SAD.
Između zaštite ekonomskih interesa – koji su sada ugroženi zaustavljanjem Sjevernog toka 2 i ekonomskim sankcijama i vojne eliminacije opasnosti stvaranja antiruske tvorevine u svome susjedstvu Putin je izabrao drugo. Jamstva za neširenjem NATO-a nisu mu dana i odlučio je ako treba i potpuno presjeći veze sa Zapadom nakon što je prethodno uspostavio suradnju s Kinom.
Najveća žrtva velike igre Istoka i Zapada ukrajinski je narod. Posljednjih godina postalo je veliko povjerenje Kijeva u pomoć navodnih zapadnih saveznika. Na žalost, sada će Ukrajinci kao i Hrvati 1991. upoznati iskrenost svojih „saveznika“. Sada će naučiti neke lekcije o pomoći Zapada koje smo mi prethodno naučili. S tim što s druge strane nije Srbija, nego država koja u svojoj vojnoj doktrini dopušta mogućnost nuklearnog odgovora na konvencionalni napad.
Širenje NATO-a prema istoku u Kremlju je ocijenjeno kao napad na sigurnost Ruske Federacije. SAD i Zapad nisu stali s idejom širenja čak ni kad su imali obavještajne procjene da se sprema napad. A sada su Ukrajinci prepušteni sami sebi.
Kolika je spremnost za pomoć Ukrajini vrlo dobro ilustriraju dva jučerašnja primjera:
- John Kerry pozvao je Vladimira Putina da ostane vjeran borbi protiv klimatskih promjena, a
- Belgija je zatražila da se sankcije protiv Rusije ne odnose na sektor trgovanja dijamantima.
Jad i bijeda.
Ne bismo se začudili da Joe Biden angažira rodno fluidnog Sama Brintona (o kojemu su toliko ushićeno pisali hrvatski mediji posljednjih dana) za nove pregovore s Rusima. Nema sumnje da će se Putin ustrtariti od ovakvih junačina i zaustaviti agresiju na Ukrajinu.
Kad god se govori o jačanju hrvatskih obrambenih kapaciteta, primjerice o kupnji borbenih zrakoplova, ljevičari paljetkuju o tome kako je bolje graditi vrtiće i škole.
Misle li i dalje tako?
Bez sigurnosti nema vrtića i škola, a djeca ginu. Slično je i s izgradnjom LNG terminala na Krku koji je ranije ocijenjen kao nepotreban i ekološki štetan. Sada, usred plinske krize koja nam prijeti, vidimo koliko je potrebno imati alternativni pravac dobave, neovisno što je ukapljeni plin oko 20 posto skuplji od onoga koji se distribuira cijevima.
Ulaganje u sigurnost, bilo vojnu bilo energetsku uvijek se isplati, a sigurnost je – to ljevičari nikako da nauče (dok je bila Jugoslavija, doduše, drugačije su razmišljali!) – temeljna funkcija države.
Hoće li iz ukrajinske krize Hrvatska naučiti neke lekcije? Hrvatska se treba naoružati do zuba. Ne zato da bi osvajala, nego da bi mogla braniti svoje. Jaka hrvatska vojska najbolji je jamac mira u jugoistočnoj Europi i najbolje sredstvo odvraćanja. To je pokazala i vojno-redarstvena operacija „Oluja“ koja je dovela do zaustavljanja rata i kraja velikosrpskoga divljanja.
Izvor: Vigilare, Facebook objava:
