U mladosti je bio makro i kockar. U prvom braku je bio ravno četiri dana dok ga nisu izbacili iz kuće.
Smojin anarhizam bio je komunistički , jugonacionalistički i srboljubivi fanatizam. On se smjenjivao s običnim režimskim oportunizmom i potpunom političkom amoralnošć, navodi na jednom mjestu Joško Čelan u svojoj knjizi “Spomenik izdaji: Nova Orjuna – prilozi za životopis Miljenka Smoje
Čelan piše: “Neprijatelji su mu bili Isus Krist, njegova majka, kraljica Hrvata, i oni seljački momci preko brda koji pjevaju dišonantno. Hrvati iz Dalmatinske zagore koje Smoje i njegovi zovu vlajima.”
Smoje ih zove hrvatske horde koje su se u fini crveni i jugoslavenski Split spustile s druge strane brda.
Tako povodom sukoba na utakmici Hajduk -Crvena zvijezda 26. 10 1985 piše:
Kleronacionalisti, još bolje reći fašisti, spremaju se na akcije, ali nisu to Splićani, ti torcidaši su opaki, opasni, zadojeni mržnjom a još i tuku pitomce… tim riječima brani Smoje crveni Split pred svojim beogradskim prijateljima i poziva “miliciju da dejstvuje”.
To je bio Smoje, trebaju to znati mladi, posebno pripadnici Torcide koje podsjećamo na još jedan biser orjunaša Smoje.
Bio je najžešći protivnik skidanja crvene zvijezde s Hajdukova grba, zakleo se da više nikada neće na utakmicu dok je hrvatski grb na prsima Hajdukovaca, što je i održao, nije otišao na niti jednu utakmicu. U Beogradu 1994 godine je obećao da će se zvijezda vratiti na hajdukov grb. To je bio Smoje orjunaš i izdajnik.
Smoje je svih godina imao logističku potporu u Slobodnoj Dalmaciji, istina ima je i danas. Kulušići, Krnići, Gali i slična orjunaška svita otvoreno je podupirala Miloševića i balvan revoluciju.
Smoje je preko Slobodne tražio 1988. godine uvođenje vojne diktature, Čelan je u to vrijeme bio protiv zabrane Ferala, to je razlika između režimskih piskarala i slobodnih ljudi.
Milošević je od Smoje, Slobodne, splitske UDBE, splitske partije i Subnora iz Splita dobivao stalnu podršku za veliku Srbiju.
Od tih istih je Joško Čelan bio proganjan, napadan i fizički, smjenjivan i izbacivan s posla .
Smoje je 04.03. 1990 tražio da se poglavnika Tuđmana strpa u pržun, za Matu Meštrovića je pisao da je ustaša, a za HDZ- ovce je naveo da su to: “crni paraziti iz malih mista koje je lako pripoznat po glavan…. zamislite Tuđmanova stranka i ti crni paraziti mu danas dižu spomenik u Splitu. Bože prosvijetli im pamet.”
Najzaslužniji je zajedno s Orjunom iz Slobodne Dalmacije što je od zločinačke tzv. JNA i zločinca, njegovog prijatelja Kadijevića, Slobodna Dalmacija dobila plaketu zahvale za suradnju s JNA, 22. 12. 1990 godine.
Jedan od rijetko hrabrih pojedinaca u to vrijeme, kao i danas, u Splitu bio je Joško Čelan. Pisao je članke naslova: «Kulušić i Kadijević dva oka u glavi» i otvoreno je te orjunaše iz Slobodne nazivao nacionalnim izdajnicima.
Za nagradu Kulušić ga je fizički napao a uručen mu je i otkaz na način da je Slobodna na naslovnici objavila vijest: srušeni Sadam i Čelan. Toliko im je bilo bitno dati Čelanu otkaz da su to izjednačili sa rušenjem Sadama Huseina. Danas se, vjerovali ili ne, novinarska nagrada zove po tom Miloševićevcu Jošku Kulušiću koji je bio glavni urednik s završenom osnovnom školom.
Usred rata izdajnik Smoje je nestao, otišao je najprije u Prag prijateljima Srbima, pa u Opatiju Srbima, pa u Beograd svojim Srbima, očito tamo gdje i pripada. Uvijek je bio na obratnoj strani od hrvatskog naroda, ali je bio i ostao omiljen među narodima i narodnostima Jugoslavije.
Podsjećamo na još neke od bisera «velikana blaženoga» Smoje o čemu su iznijeti dokazi u Čelanovoj knjizi:
– Pozdravio je oduševljeno antibirokratsku revoluciju
– Za Miloševića napisao da je naš čovik
– Tražio uvođenje izvanrednog stanja na Kosovu
– Slavio Miloševićev skup na Gazimestanu
– Pisao kako je povijesna zadaća Dalmacije u spašavanju Jugoslavije
– Bio je posebno omiljen među generalima tzv. JNA
– Najzaslužniji je što je Slobodna Dalmacija dobila plaketu JNA 22. prosinca 1990. godine
– Hajduka se potpuno odrekao i nije više išao na utakmice jer je skinuo crvenu zvijezdu
– U Beogradu je obećao 1994. godine da će vratiti zvijezdu na Hajdukov grb
Zadnji dio knjige nosi naslov : Orjunaška otmica hrvatske budućnosti.
Tu je Čelan kratko, na samo pet stranica sažeo sve zlo koje je Smoje sijao i iza sebe ostavio, a knjigu je završio čuđenjem što se takvom nečasnom čovjeku postavlja spomenik u hrvatskom Splitu.
Može li ova knjiga spriječiti taj nečasni čin? Hoće li makar postidjeti neke kvazi poštenjačine i kvazi rodoljube dok budu postavljali spomenik izdaji?
Može li ova knjiga potaknuti protivljenje Smoji i pokrenuti uspavane rodoljube i organizirati pokret za spas hrvatske budućnosti? – pita se s pravom Čelan.
Hoće li ova knjiga izazvati polemike, sukobe i potaknuti činjenične rasprave o Smoji, Orjuni simbolima i vrijednostima na kojima ne bi smjela počivati hrvatska, ili će biti ignorirana i prešućena?
Hoćemo li morati rušiti spomenik Smoji koji će predizborno biti postavljen u Splitu usprkos ružne istine iznesene o njemu u ovoj knjizi?
Je li hrvatski narod pobijedio u Domovinskom ratu ili je pobijedila Soroseva globalistička UDBA koja nam kao ideale nameće anarhiste, liberale, anacionalne protuhe izdajnike, mrzitelje crkve i vjere, zapravo nekarakterne i nedostojne ljude?
Ova knjiga ima jasnu poruku, ona govori o tome kako je Hrvatima još jednom oteta njihova stvarna povijest, zato da im se otme i slobodna budućnost.
Kroz Smoju i njegovu izdaju, naspram Čelana i njegovog rodoljublja oslikava, se sva tragičnost hrvatske prošlosti i sadašnjosti. Dio je to stoljetne hrvatske borbe za samostalnost i neovisnost, borbe između autonomaša, orjunaša, srbofila ali iznad svega i uvijek antihrvata, s jedne strane i narodnjaka, domoljuba i Hrvata s druge strane.
Isto kao je prije Beograd, tako danas vladari svijeta koriste nečasne, nekarakterne izrode za rušenje morala i ponosa naroda i rastakanje i uništenje Hrvatske.
Spomenik Smoji jasna je poruka Hrvatima. Vi živite u zabludi da ste pobijedili i da je ovo vaša država, ma ne, ovo je naša masonska, globalistička, antinacionalna, imigrantska tvorevina, bez budućnosti!
izvor: FRANE BARAS/dugopolje.org
Foto: screenshot YouTube
