Sotona je, doista, uzrok mnogim bolestima, a kako ih prepoznati u nastavku govori prof.Simone Morabito.
Ni sam nije vjerovao demone dok ih jednog dana nije susreo
Kao poznati i cijenjeni znanstvenik s preko trideset godina iskustva kao profesor na sveučilištu i u velikim sveučilišnim klinikama, prof. Simone Morabito prikupio je opsežni, dokumentirani materijal o bolestima koje je izazvao Sotona. A prije desetak godina nije vjerovao u stvarno postojanje zlih duhova i mogućnost posjedovanja.
Tek su ga šokantne činjenice s kojima se susreo u svojoj medicinskoj praksi natjerale da se potpuno predomisli. Od tada je počeo prikupljati zapise o bolestima koje je izazvao Sotona. Danas surađuje s mnogim egzorcistima i često je pozvan na konferencije na ovu temu.
Prema riječima prof. Morabitoa, onaj koji se dobrovoljno podvrgne vladavini zlih sila prihvaća time da Sotona uzima u posjed njegovo tijelo i uništava ga na najnevjerojatniji način. Mnoge tajanstvene bolesti, o kojima medicina ne može ništa reći i protiv kojih je bespomoćna, uzrokovane su osobnim zlim moćima. Jedini učinkovit lijek u takvim slučajevima je molitva za egzorcizam, koji Crkva koristi od početka svog postojanja.
Susret sa zlim duhom
Prof. Morabito je prvu opipljivu prisutnost Sotone doživio prije nekoliko godina. Tada je 19-godišnji student Fabio došao u njegovu liječničku ordinaciju. Njegovi su roditelji dogovorili sastanak. Izgledao je poput normalne, inteligentne mladeži. Rekao je da je često imao stanja teške depresije i tjeskobe koja mu je remetila san. U jednom trenutku prof. Morabito je primijetio da je lice mladog pacijenta postalo zastrašujuće, a oči su mu odisale mržnjom. Istodobno mu je neka nevidljiva sila naglo okretala glavu prema roditeljima koji su stajali iza njega.
Kroz stisnute zube stalno je ponavljao: “Mrzim majku i oca.” Nakon nekoliko minuta sve se vratilo u normalu i Fabio je nastavio s prekinutim razgovorom kao da se ništa nije dogodilo. Opet se ovo vrlo šokantno ponašanje ponovilo s vremenom. Za prof. Morabiti je postalo očito da se neka skrivena osobna moć očituje i prisiljava Fabija na neobično ponašanje.
U svojoj dugogodišnjoj medicinskoj praksi, profesor nije imao sličnih simptoma kod mentalno oboljelih. Stoga je odlučio provesti psihoanalitičku sesiju. Kad je donio takvu odluku, Fabio je dobio silovite grčeve, počeo je vrištati neljudskim glasom i svom snagom udario glavom o zid. Bio je to zastrašujući prizor. Kao iskusni liječnik, Morabito je shvatio da bi jedan udarac glavom o zid takvom silinom prouzročio ozbiljna krvarenja u mozgu. Fabio je, međutim, udario glavom o zid sve većom snagom i učestalošću. Izgledalo je kao samoubojstvo. Tako je pet odraslih muškaraca pozvano u pomoć i pokušali zaustaviti mladića, ali nisu uspjeli.
Tada mu je dr. Morabito dao injekciju za smirenje, najjaču koja je postojala, a koja bi čak i slona uspavala za nekoliko sekundi. Međutim, iz nepoznatih razloga pacijent nije reagirao. Injekcija uopće nije uspjela i Fabio je neprestano udarao glavom o zid svom snagom, vrišteći neljudskim glasom. Kad je kriza završila, pokazalo se – na opće iznenađenje – da mladić nije imao oštećenja, hematoma ili otekline na glavi. Fabio se vratio svom normalnom izgledu i počeo razgovarati kao da se ništa nije dogodilo. Prof. Morabito je zbunjeno zurio i nije mogao sve to razumjeti. Zašto injekcija sedativa nije djelovala? Zašto iznenadno lupanje glave o zid nije ozlijedilo pacijenta? ” Upitao se.
Kad je Fabio imao drugi sastanak tjedan dana kasnije, u početku je bio vrlo miran. Međutim, nakon kratkog razgovora s profesorom, počeo je silno udarati glavom o zid, ispuštajući zastrašujuće krikove. Prof. Morabito je i ovaj put upotrijebio izuzetno snažnu sedativnu injekciju, ali drugačiju nego prije. Međutim, ni ovaj put lijek uopće nije djelovao.
Kao katolik, Morabito je iz katekizma učio o postojanju anđela i zlih duhova. Međutim, on tim vjerovanjima nije pridavao veliku važnost. Doduše, u sveučilišnoj je klinici naišao na mnogo čudnih slučajeva bolesti koje medicina nije uspjela klasificirati, ali samo vidjevši Fabiovo ponašanje, prof. Morabito se ozbiljno počeo pitati nije li riječ o bolesti uzrokovanoj djelovanjem zlih duhova. Napokon, niti jedno ljudsko tijelo ne bi se moglo obraniti od učinaka tako snažnog sedativnog lijeka koji je Fabio dobio. Isto tako, niti jedna normalna osoba ne bi preživjela tako nasilne i brojne udarce glavom u tvrdi zid kao što je to učinio Fabio.
Bolesti demonskog porijekla
Sumnjajući u prisutnost i djelovanje zlih duhovnih sila, prof. Morabito je zakazao sastanak s iskusnim svećenikom egzorcistom. Bio je to revolucionarni sastanak u njegovom životu i medicinskoj praksi. Nakon dugog razgovora s egzorcistom, liječnik je shvatio da su mnoge bolesti s kojima se susreo mogle biti demonskog podrijetla, a jedini učinkovit lijek u takvim slučajevima bila je molitva za egzorcizam.
Nakon nekoliko tjedana prof. Morabito je naišao na još jedan posebno ozbiljan slučaj u svojoj liječničkoj ordinaciji. Došla mu je 22-godišnja Franciszka – vrlo atraktivna, inteligentna i bogata djevojka iz poznate talijanske obitelji. Profesoru je došla u pratnji 28-godišnje sestre. Nakon što su obje žene ušle u ured, Morabito je odjednom shvatio da je temperatura u sobi pala za 10 stupnjeva. I premda je i sam tip muškarca s čeličnim živcima koji u najtežim situacijama može ostati potpuno miran, u ovoj je situaciji počeo osjećati snažan strah.
Franciszka je prišla profesoru, udahnula mržnju i rekla: “Želim da me hipnotizirate!” Morabito je bio siguran da se u njegovu uredu nalazi neka tajanstvena, nevidljiva osobnost, sa zastrašujuće zlom duhovnom snagom koja ga je terorizirala, zbog čega jepaničio i drhtao. Profesor je shvatio da glavni počinitelj ovog paraliziranog straha nije Franciszka već neka druga, nevidljiva osoba koja je bila s njom. Morabito se često susretao s najtežim i ponekad vrlo opasnim slučajevima mentalno oboljelih.
Međutim, nije ih se bojao, ali držao se određene distance, odnoseći se prema njima sa suosjećanjem i sažaljenjem. Sada bi, međutim, najviše volio napustiti ured. S teškom je mukom ustao sa svog mjesta i otišao u susjednu sobu zamoliti svog prijatelja, odvjetnika, da ga prati. Franciszka je ponovila svoj zahtjev: “Želim da me hipnotizirate!” Morabito je osjetio kako ga obuzima sve veći, neodoljivi strah, koji se toliko pojačao da je liječnik zaključio da će jedini spas u ovoj situaciji biti molitva.
Međutim, budući da se nije mogao sjetiti riječi “Oče naš”, počeo je zazivati Isusa izgovarajući svoje ime: “Isuse, Isuse, Isuse …” Dok je molio, tajnovita jeza u uredu postupno je nestajala, strah koji paralizira psihijatra nestao je, a sam je povratio ravnoteža uma i samopouzdanja. Profesor je počeo kontrolirati situaciju. Naredio je da Franciszku izvedu iz njegova ureda kako bi u miru mogao razgovarati s njenom sestrom. Tek tada je saznao da su problemi s Franjom proizašli iz vremena kad je ona počela prisustvovati sastancima sotonističke sekte. Prisustvovala je crnim misama i seansama, a po povratku kući počele su se događati zastrašujuće stvari.
Između ostalog, svima u njezinoj kući činilo se da je noću u njezinoj sobi bilo dvadeset ljudi. Začuli su se zastrašujući krici, eksplozije, udaranje u zidove, vriska i plač, a neke su nevidljive ruke bacale na zidove razne predmete. Ujutro je Franciszka bila u modricama i, unatoč činjenici da 10 dana nije ništa jela, imala je nevjerojatnu energiju.
Kad je psihijatar razgovarao sa njenom sestrom, Franciszka je bijesno vrištala pred vratima: “Ne govori, ne govori!” I šutirala i udarala šakama o zid. A kad je uspjela ući u ordinaciju, prišla je liječniku puna mržnje, koji joj je odlučno rekao: “Ovo je moje liječenje i stoga vas neću hipnotizirati.” “Jadniče”, odgovori djevojka, “poznajem te dobro, platit ćeš mi za to!” Tada je profesor Morabito kontaktirao Franciszkine roditelje i savjetovao ih da s kćeri odu kod egzorcista. Tijekom Franciszkinog prvog egzorcizma dogodile su se strašne stvari. Nakon molitve pacijent se osjećao malo bolje. Međutim, bilo je potrebno više serija egzorcizama, nakon čega se djevojčica počela polako vraćati u normalan život.
Molitva oslobađanja od zlih sila
U ime Isusovo, po zaslugama Njegove presvete prolivene Krvi i pregorke muke, po smrti, uskrsnuću i uzašašću našega Gospodina Isusa Krista; u ime Oca i Sina i Duha Svetoga; po sakramentu sv. krštenja i u snazi Duha Svetoga… odričem se Sotone i svih djela njegovih.
U ime Isusa Krista odlazite zauvijek od mene nečiste sile! Neka vas snaga Isusa Krista smrvi i ukloni od nas, neka vam Isus naredi da se vratite u svoje mračno kraljevstvo. Odstupite od mene u ime Isusovo, jer ja sam dijete nebeskog Oca. Ja sam hram Duha Svetoga. Na dan uskrsnuća pozvan sam na vječni život, otkupljen Presvetom Krvlju, da dušom i tijelom Boga slavim. Zato, Sotono, nemaš pravo na mene, moju rodbinu i moju kuću. Ja, i svi moji ukućani, služimo Gospodinu, Njemu pripadamo. Molim Gospodina, Boga živoga, za oproštenje svih grijeha mojih predaka, mojih roditelja i rodbine. Sve njihove grijehe i propuste predajem Isusu na križu. U njihovo ime opraštam sve nanesene uvrede i molim za oproštenje svih, od njih, nanesenih uvreda. Isto tako, molim za oproštenje svih mojih grijeha i propusta. Ja opraštam svima koji su me uvrijedili. Neka nas sve Presveta Krv Kristova opere i oslobodi od grijeha; neka s nas skine okove nepraštanja, proklinjanja i svake vrste grijeha.
• Odričem se duha samoljublja i samovolje, prkosa i samodopadnosti; duha koji mi naređuje da se oslobodim Boga i protivljenja prema Bogu; nepoželjnosti i samoće, nevjere i sumnje, neposlušnosti i protivljenja, otpada od vjere, krivovjerstva i svetogrđa!
Odstupite od mene u Ime Isusa Krista,
i nikada se više ne vraćajte!
(Ovaj zaziv ponavljajte nakon svakog odreknuća.)
• Odričem se duha srdžbe i ogorčenosti, odbojnosti i mržnje, nepraštanja, zloće, osvete i umorstva. Odričem se duha kletve, proklinjanja i zaklinjanja. Odstupite od mene…
• Odričem se duha straha i razočaranja, samosažaljenja i odvratnosti prema samom sebi, očaja i samoubojstva. Odričem se duha zabrinutosti, obeshrabrenja i smetenosti, utučenosti, bezvoljnosti, osjećaja manje vrijednosti i neuroze. Odstupite od mene…
• Odričem se duha bludnosti koji mi dolazi u mislima, riječima i djelima; razvratnosti, bračne nevjernosti, nečistoće, zavodništva… Odstupite od mene…
• Odričem se svjetovnog duha, čulnih uživanja, neumjerenosti u jelu i piću, alkoholizma, pušenja i droge, kartanja i kockanja, okultne glazbe i filmova nasilnog i pornografskog sadržaja. Odstupite od mene…
• Odričem se duha navezanosti koji mi uzima slobodu za stvari i osobe. Odstupite od mene…
• Odričem se duha važnosti, želje za popularnošću, moći, visokim ugledom, težnje za bogatstvom, velikim imanjem, odričem se duha sebičnosti i škrtosti. Odstupite od mene…
• Odričem se duha lijenosti, neumjerenosti i prejedanja. Odstupite od mene…
• Odričem se duha ponosa i arogantnosti, hvalisavosti i sumnjičenja, ljubomore i samodopadnosti, uspoređivanja i priklanjanja jačemu. Odstupite od mene…
• Odričem se duha poganstva, vračanja i uroka, crne i bijele magije, praznovjerja, okultizma, ezoterije, astrologije, horoskopa, raznih gatanja, proricanja sudbine, dozivanja duhova umrlih, stvari koje donose sreću, upotrebe njihala, istočnjačke filozofije, pravljenja zapisa, samozvanih čudotvoraca i vjerovanja u prijašnje živote… Odstupite od mene…
• Odričem se duha suđenja i osude svoga bližnjega, optuživanja i svaljivanja krivice na druge, gaženja časti i ponižavanja svoga bližnjega, svađe i ogovaranja, tuče i maltretiranja. Odstupite od mene…
• Odričem se duha varanja i obmane, podmuklosti i dvoličnosti, laži i licemjerja, laskavosti i podmićivanja, nepravednosti i krađe. Odstupite od mene…
• Odričem se duha svetogrđa, nevjerstva i bezboštva, sumnje i materijalizma. Odstupite od mene…
Vjerujem da me dragi Bog iz ljubavi stvorio i da me više ljubi nego najbolji otac i majka. Vjerujem da je Isus Krist, Sin Božji i da je na križu umro za moje grijehe i grijehe svega svijeta. Predajem se Bogu i primam Tebe, Isuse, u srce svoje, Tebi predajem svoje srce, svoju ljubav, svoj život. Svim srcem prihvaćam darovan mi život. Svim srcem predajem se Bogu. Svim srcem prihvaćam svoje bližnje. Svim srcem prihvaćam samoga sebe. Gospodine Isuse, operi me u svojoj Presvetoj Krvi, posebno moje srce i podsvijest, moje svjesne i nesvjesne misli, moje znanje i moja sjećanja, moja očekivanja i želje, moj razum i slobodnu volju. Bože, Duše Sveti, daruj mi svojih sedam darova – mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. Bože, Duše Sveti, daruj mi svoje plodove — ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost, krotkost, uzdržljivost, skromnost.
