“Našim mladima s ponosom možemo pokazati kako se branila Hrvatska 1991, kad je bila od svijeta napuštena, a od JNA, četvrte vojne sile Europe, napadnuta. Krunicom! Najprije po trgovima, a potom u podrumima, za vrijeme općih i zračnih opasnosti, molila se krunica. U Vukovaru, u samo jednom skloništu u kojem je bilo oko 500 žena, svaki dan se molila krunica”.
Osobno imam iskustvo blagotvornosti, blagoslova i moći koju ima molitva krunice. Tijekom Domovinskog rata, od 9. prosinca 1991. do 24. veljače 1992. bila sam u progonstvu sa svojim učenicima, djecom između sedam i dvanaest godina. Unatoč izvrsnom smještaju, ljubavi i brizi ljudi Eggenburga, idiličnog mjesta u Austriji, gdje su nas ljudi primili otvorena srca, djeca su svaki dan plakala, jer su željela biti sa svojim obiteljima u Valpovu. To je zbog izravne prijetnje s druge strane Drave bilo nemoguće.
Nakon što su sva uvjeravanja i “podmićivanja” domaćina čokoladama, bananama, odlascima na bazene i klizališta bila uzaludna, počela sam s nekoliko učenica moliti krunicu nakon večere. Već slijedeće večeri pridružili su se i drugi, tako da je za samo tjedan dana cijela “hrvatska momčad” njih više od tridesetoro sa mnom molimo. U početku – samo krunicu, a kako je bio Advent, pripremali smo se i za Božić – pjesmama. Djeca su sama tražila da odmah nakon večere počnemo moliti, jer “kad s Vama izmolimo krunicu, ljepše nam je, lakše zaspemo.”, piše Ana Penić za DUHOS.
Svaku večer smo imali nakanu, koju su sami izabrali. Bila je to uglavnom molitva za svoje roditelje, braću, sestre, prijatelje i “da Bog istjera četnike iz Baranje”. Povijesna je činjenica da je Branja oslobođena bez oružanih sukoba, u mirnoj reintegraciji Hrvatskog podunavlja, 1998. Ja sam sigurna da je to i plod molitava mojih učenika, kao i molitava preko tisuću žena koje su u listopadu 1995, nakon “Oluje”, s Gospinom krunicom molile u Mariji Bistrici za mir u ovoj teško izranjenoj zemlji.
Našim mladima s ponosom možemo pokazati kako se branila Hrvatska 1991, kad je bila od svijeta napuštena, a od JNA, četvrte vojne sile Europe, napadnuta. Krunicom! Najprije po trgovima, a potom u podrumima, za vrijeme općih i zračnih opasnosti, molila se krunica. U Vukovaru, u samo jednom skloništu u kojem je bilo oko 500 žena, svaki dan se molila krunica. A na Vukovar su dnevno padale tisuće najrazornijih granata . Žene koje su u konvoju Crvenog križa bile iz okupiranog Vukovara sprovedene u Sremsku Mitrovicu, govorile su kako se Vukovar nikada neće osloboditi, jer su “od Negoslavaca do Šida” poredani tenk do tenka!
Naši branitelji su nosili krunicu oko vrata, ali mnogi, mnogi su je u rovovima molili. “Da ne mrzim! Da ne pogodim bratića, ili strica, ili svoga oca”, duboko potresen objasnio mi je mladi branitelj Vukovara .On je branio svoj grad, a otac, Srbin i cijela rodbina s očeve strane – svakodnevnim razaranjima, “oslobađali su ga”. Dramu ovog mladića mogla je razumjeti u potpunosti samo Isusova majka. I Ona mu je, razmatranjem krunice, bila bliska i u najtežim trenucima – padu grada.
Nedovoljno je poznato u hrvatskoj javnosti da su zarobljeni branitelji Vukovara zatočeni u Sremskoj Mitrovici pravili krunicu od kruha. Zrnca su pravili tako da su kruh “mijesili” u “grudice”, a povezivali su ih vlaknima koje su izvlačili iz džempera u kojima su bili zarobljeni. Da bi sve to uspjeli, morali su imati i iglu. Donosila im je jedna hrabra žena, Hrvatica iz Sremske Mitrovice kojoj su oni bili “braća”, “nećaci”, “kumovi” i ostala “rodbina”. Nažalost, ni jednu takvu krunicu nisu uspjeli iznijeti iz zarobljeništva. To su mi ispričali nakon što su oslobođeni razmjenom uoči Velike Gospe 1992. Povijesna je činjenica da je hrvatska država ušla u Vukovar damski, bez oružja!
Zanimljivo je da krunica ne izlazi iz mode!
U Međugorju, u Lurdu, u Fatimi, u Czestochowi, u osječkoj konkatedrali, u bilo kojoj crkvi uvijek ćete naći nekoga da moli krunicu, a više nego bi se nadali – mole ju mladi vjernici. Zašto? Na Internetu, Catholics on line, je objavljeno pismo jednog američkog katoličkog svećenika oženjenog oca četvero djece. Ta, zbunjujuća činjenica ne čudi, jer je on u Katoličku Crkvu primljen kao zaređen svećenik Anglikanske Crkve zajedno s cijelom obitelji. Njemu je pobožnost majci Božjoj i krunica otkriće, najljepša karizmatska molitva iscjeljenja, jer se ponavljanjem biblijskih izričaja Oče naš i Zdravo Marijo moli meditativno, a to dušu uvodi u tišinu i u kontemplaciju. Kontemplacija je susret sa živim Bogom, s uskrslim Isusom, koji iscjeljuje i dušu i tijelo.
Ponavljanjem Zdravo Marija ne gubi se sabranost, dapače, pomaže nam da razmatramo otajstva iz Isusova života, muke, smrti i uskrsnuća, otajstva naše vjere koja nam, proživljena s Isusom i Marijom, otvaraju nebo za vječnost. “Razmatranje potiče misao, maštu, osjećaje i želje. To je pokretanje nužno da se produbi vjersko uvjerenje, da se potakne obraćenje srca i ojača volja da slijedi Krista. Kršćanska molitva prvenstveno nastoji razmatrati «Kristova otajstva, kao u božanskom čitanju (lectio divina) ili u Gospinoj krunici. Taj oblik molitvenog razmišljanja ima veliku vrijednost, ali kršćanska molitva treba težiti još dalje: k spoznaji ljubavi Isusa Krista i jedinstvu s Njim.” Katekizam Katoličke Crkve, 2708.
VIDEO: Tijekom egzorcizma opsjednuti objašnjava snagu Krunice
U nastavku Video s prijevodom koji se zbog nasilnog govora preporučuje gledanje uz oprez!
.https://duhos.com/svjedocanstva/2017/krunica-mocna-i-cudesna-molitva/
.https://www.youtube.com/watch?v=qdMbcrhYb0E
