Selo Zvirnjača pripada općini Kupres u BiH a nalazi se između Tomislavgrada i općine Prozor – Rama. U selu živi Marijan Jonjić sa suprugom i dvoje djece i stadom od 380 ovaca od kojih dobro živi.
Još su Rimljani tim putom prevozili zlato iz Kreševa preko Delminiuma do Salone, a odatle za Rim. Na jednakoj udaljenosti od Rame, Tomislavgrada i Kupresa, oko 20 kilometara, s tog puta skreće se prema Zvirnjači.
Za razliku od rimske kaldrme današnji put je asfaltiran, a dionica preko Ravanjskog polja mogla bi čak poslužiti i kao pista za manji avion. A tamo gdje se skreće za Zvirnjaču samo natpis svjedoči da je tu skretanje. Za razliku od regionalnog puta, lokalni put je potpuno pokriven snijegom, a Zvirnjača se sakrila iza snježne zavjese.
Prije rata ovdje je živjelo više od sedamdeset obitelji u nekoliko zaselaka, a nastanjivali su ih obitelji: Bešker, Čiča, Čičić, Dodig, Gašpar, Jonjić, Jurič, Karlić, Keškić, Tadić i Tovilo. Da je ovdje bilo života prije rata svjedoči i stara škola koju su pohađali učenici prva četiri razreda. Tu su i brojne obiteljske kuće i gospodarski objekti. U Zvirnjači se živjelo od stočarstva i uzgoja žitarica i kupusa. Na nadmorskoj visini od 1126 metara ništa se drugo i ne može očekivati.
Danas je selo uglavnom napušteno a mještani odselili u inozemstvo “trbuhom za kruhom”.
Kaže Marijan da su njemu ostavili cijelo selo na korištenje. Uglavnom koristi štale i livade sa kojih ubire sijeno za ovce.
Ima u selu još pet ili šest starijih bračnih parova i samotnjaka. To je sve. Marijan ima dvanaestogodišnjeg sina Gabrijela koji je još prije četiri godine naučio voziti sve strojeve i kositi traktorom.
Pokazao nam je kako šiša ovce, vozi kamion, kosi livade.
Nažalost po svemu sudeći BiH polako ostaje bez svojih građana. Hoće li ih zamijeniti kakvi stranci za sada je teško odgovoriti.
