Zanimljiva vremena u kojima živimo neminovno nose sa sobom i šumu tumačenja raznih događaja. U toj se šumi naročito ističu teorije zavjere, kao biljke posebnog kova.
Mnogi su preparati predlagani za njihovo krčenje. Jedan od najčešćih je onaj kako su one posljedica nedovoljne obaviještenosti ljudi. No, ta je pretpostavka pala u vodu s pojavom društvenih mreža. Vitalnost teorija zavjere ostaje neodgonetljiva tajna, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Miješanje običnog oportunizma i inercija sistema s pažljivim planiranjem
Zanimljiva stvar u vezi s teorijama zavjere jest da sve one počivaju na jednoj kontradiktornoj pretpostavci. Naime, u pozadini svake od njih pronaći ćemo ideju nekom zlikovačkom umu, koji je istovremeno i super pametan i nevjerojatno glup. Tako, recimo, “duboka država” zna sve što svatko od nas radi i misli, ali ju nekako uvijek nadmudre i raskrinkaju tipovi s čudesnom zaštitnom aluminijskom folijom na glavi.
Još jedna kontradikcija koju možemo pronaći kod svih teorija zavjere, a koja se donekle nadovezuje na prethodnu, jest ta da teorije zavjere gotovo po pravilu miješaju obični oportunizam i inerciju sistema s pažljivim planiranjem. Nikakav događaj, ma koliko on nepredvidljiv, kompleksan ili pak kaotičan bio, neće omesti teoretičara zavjere da iza njega vidi pažljivo i dobro isplanirano djelovanje zlikovačkog uma.
Glasovi iza alu-folije
Zadnji primjer takvog raširenog teoretiziranja koje miješa inerciju s planiranjem možemo vidjeti oko aktualne situacije u Izraelu. Internet je pun teorija o tome kako su Mossad, izraelska vojska, Netanyahu, ili svi oni zajedno, namjerno dopustili Hamasu da izvede svoj bestijani napad kako bi stvorili krizu koju će iskoristiti za neku svoju agendu. Baš kao što je i napad Al-Kaide 11. rujna bio “inside job”.
Tako je i ovaj put, slušamo glasove ispod alu-folije, napad Hamasa morao biti djelo svemogućeg zlouma Mossada ili Netanyahua osobno, kako bi napravili etničko čišćenje u Gazi ili čak namjerno izazvali širi regionalni sukob. Na stranu što se time zlodjelo jedne strane “elegantno” prebacuje u autorstvo drugoj strani, ali je očito kako tim rezoniranjem urotnički um upada u stupicu zanemarivanja elementarne logike.
Pored moralnog šoka koje je izazvalo to genius djelo, svakako je bilo čudno svakome kako je napad takvog obima mogao proći neprimijećeno od izraelskih obavještajnih službi, kojima je glavni posao da drže na oku teroriste Hamasa. U stvarnom svijetu, međutim, najvjerojatniji odgovor na pitanje kako je takav napad uopće bio moguć jest notorna glupost i inercija sigurnosnog sustava. Ni Mossad više nije što je nekad bio.
U uvodu su krenule od zaključka
Izrael se već neko vrijeme nalazi u političkom previranju koje je posljedica velikih promjena u demografiji. Židovi iz Sovjetskog Saveza i istočne Europe zahvaljujući demografskom rastu polako prijete postati većina u odnosu na dosad dominantne Aškenazije. S demografskim rastom raste i njihova politička moć, a time dolazi i do kadrovske smjene u birokratskom aparatu izraelske države na štetu Aškenazija.
Jedan od rezultata ovih demografskih kretanja jest da izraelski državni aparat ne funkcionira više tako dobro kako je nekad funkcionirao. Reputacija Mossada kao elitne sigurnosne službe stvorena je u vrijeme ratova s Arapima tijekom druge polovice 20. Stoljeća, čiji je uspjeh također rezultirao neminovnim uljuljkivanjem aparata na lovorikama slave. Izrael je spustio sigurnosni “gard”, a rezultat je ovaj napad Hamasa.
No, to ne znači kako ćete dozvoliti da nastala kriza prođe bez odgovora i neiskorišteno. A tu već stvari postaju zanimljivije. Teorije zavjere pak tu nemaju što reći, jer su u uvodu krenule od zaključka, pa im prava “zabava” neminovno izmiče.
