Svjedoci smo globalnog zaglupljivanja i zastrašivanja ljudi. Društvene mreže, koliko god se činile kao mjesto susreta ljudi različitih svjetonazora pod kontrolom su vrlo malog broja ljudi, a ti isti nameću svima nama vlastite životne vrijednosti i ne prežu pred ničim za ostvarivanje svojih ciljeva.
Čovjek ne može ostati neutralan, a niti se može sakriti i zaštiti od sveopćeg nasilja koje izbija sa malih i velikih ekrana. Novo normalno postaje sve ono što je do jučer bilo nenormalno. Svatko onaj tko želi progovoriti bez zadrške u potrazi za istinom biva sankcioniran i okarakteriziran kao neprilagođen i samim time stigmatiziran i onemogućen da ravnopravno sudjeluje u društvu.
Većina trči za novcem, za papirom kojeg onaj mali broj povlaštenih ljudi može isprintati koliko god poželi. Pohlepa moćnika nas gura da prihvatimo i digitalni novac koji je vidljiv samo u obliku brojeva na ekranu. Godinama sam se odupirao karticama, ali sam se predao jer nisam želio ostati bez nekih pogodnosti. Znam da griješim i savjest mi govori da se oduprem i prihvatim manje lagodan život.
Neću nikada zaboraviti kada mi je gospodin Oleg Mandić iz Opatije pokazao na ruci još uvijek vidljivu uspomenu iz Auschwitza. Bio je za svoje zatvorske čuvare samo broj 189488. Odmah mi kroz misli prolazi i današnji novo normalni logor Gaza u Palestini, gdje bivši mučenici i patnici teroriziraju cijeli jedan narod.
Kako ne bismo pomislili da smo mi potpuno slobodni, dovoljno je pogledati naše osobne dokumente. Svatko od nas je dobio svoj broj. Istina, imamo veće mogućnosti kretanja i uživanja u nekim luksuzima, poput kupovine stvari koje nam ne trebaju ili odlaska na odmor na kojem se uglavnom još više umorimo.
Plaše nas i sa napretkom umjetne inteligencije i gubitkom radnih mjesta. Ne samo što nas plaše, nego od algoritama stvaraju nova božanstva kojima se moramo klanjati i štovati poput Boga. Tako će i mene Veliki Algoritam kazniti i smanjiti vidljivost ovog teksta, jer koristim um kako bih pisao, a ne prepisivao otrcane fraze kojima se koriste političari populisti u borbi za poziciju.
Žalosno je što još ima ljudi koji vjeruju u demokraciju, koja nije ništa drugo nego demonkracija. Program za prepoznavanje jezika me upozorava kako mu je nepoznata riječ DEMONKRACIJA i predlaže mi da napišem DEMOKRACIJA. Nije dovoljno zagrepsti po površini, kako bi se razumio duh pisane riječi. Misaona struktura je predvorje stvaralaštva koje ne može otkriti izvor bez poznavanja osjećaja ljubavi, empatije, solidarnosti, …
U Hrvatskoj ima ljudi u politici koji bez imalo empatije mogu izreći: „Mi ili oni!“ Tko god se bori za vlast, negira prvo sebe, a potom i druge. Nismo stvoreni da vladamo jedni nad drugima, već da služimo na obostrano zadovoljstvo.
Kultura smrti važnija je od kulture života. Tako i ova društvena mreža postaje veliko groblje, gdje se odaju hvalospjevi kada netko od nas napusti ovozemaljski život. Ne daj Bože, da se za života nekoga pohvali ili pomogne onima koji imaju manje. Istina, ima i toga, ali ne u količini koliko je potrebno da se napiju žedna usta pravde i isprave nepravde.
Kad smo bili mali plašili su nas Baba Rogom, a danas to čine utjerivanjem straha nuklearnim ratom. Umjesto da ljudi bace s trona one koji ih šalju u ratove, oni se iz straha za svoje živote međusobno ubijaju. Nema se novca za gladne, bolesne i siromašne, ali ima za rekordnu kupovinu oružja i streljiva svih vrsta i oblika.
p.s.Molim čitati između redaka i razmišljati svojom glavom.
Izvor:You Are the Top
