PREŠUĆENI RATNI ZLOČINI Masovna silovanja bila su redovita pojava kod srpskih vojnika korišteno kao sredstvo etničkog čišćenja i genocida. Seksualno nasilje odvijalo se i pred očima članova obitelji, pa je tako jedna mještanka Sotina silovana u prisutnosti svekrve i dvogodišnjeg djeteta...
Nitko nije reagirao kad je notorna Vesna Pusić pozvala silovane žene u povorku lezbijki i homoseksualaca…
Što je još gore, o njihovim se patnjama ni u Hrvatskoj ne govori, a pojedine žene-političarke kao primjerice Vesna Pusić i žene-članice nevladinih udruga čak su ismijavale ili ignorirale žrtve silovanja. Broj silovanih žena u Domovinskom ratu nije poznat, jer žrtve srbočetničkog silovanja u sustavu uopće ne postoje, iako je najmlađa žrtva silovanja imala samo šest godina, a najstarija baka žrtva silovanja čak 80 godina.
Između 14. i 20. listopada 1991. srpski nacifašisti su nakon okupacije Sotina veći broj mještana Sotina ubili samo zato jer su Hrvati. Drugi su odvedeni u susjedno selo nastanjeno Srbima, u logor u Negoslavcima, gdje su bili podvrgnuti zlostavljanjima, ispitivanjima i ubijanjima.
Velikosrpska ideologija tvrdila je da je “Srbija tamo gdje je i jedan srpski grob”. Ta morbidna ideja o grobovima bila je uzrok da se grobnice napune nevinim ljudima koji su ubijeni samo zato jer nisu Srbi.
Na području Sotina pronađena je jedna masovna grobnica u vučedolskim vinogradima koja je ekshumirana 1998. i u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci 12 osoba stradalih u listopadu 1991. Identificirano ih je 8 i predano obiteljima. Pronađeno je i 14 pojedinačnih grobnica na mjesnom groblju.
Prešućeni ratni zločini
Najmlađa žrtva imala je 25, a najstarija 72 godine. Među ubijenima su bila dva bračna para te otac i kći.
Veliki dio zločina u hrvatskom Podunavlju bili su silovanja i seksualni zločini nad ženama koje je sustavno vršila srpska vojska, a često i susjedi iz iste ulice ili sela. Sustavna silovanja u Domovinskom ratu su se odvijala na okupiranom području Hrvatske, kao i u logorima na teritoriju Srbije i to sustavno.
U cilju realizacije državnog projekta Velike Srbije, primjenjivana je specifična vojna i strategija etničkog čišćenja poticana i organizirana od vlasti iz Srbije. Etničko čišćenje je teroriziranje stanovništva koje pripada drugoj etničkoj skupini primjenom ekstremnog nasilja i ubijanja, a radi realizacije političkih ciljeva –etnički čistih teritorija. U posljednjem ratu vojska JNA (prvi dio rata) i vojska Srbije (drugi dio rata) primjenjivala je etničko čišćenje kroz masovna silovanja žena i muškaraca u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.
Masovna etnička silovanja su sastavni dio ratne strategije države Srbije . Manje je poznato da je srpska vojska istu strategiju primjenjivala u svim ratovima koje je vodila u 20 stoljeću: balkanski ratovi, I. svjetski rat, II. svjetski rat, Domovinski rat u Hrvatskoj i BiH, te rat na Kosovu.
Četnička silovanja Hrvatica imala su za cilj nacionalno i vjersko poniženje žene, a vrlo često i političko poniženje. Silovanje žena bilo je i podcjenjivanje žene kao ličnosti, što je bilo karakteristično za zaostale civilizacijske sredine iz kojih su se četnici novačili. Oružana snaga s kojom su raspolagali četnici pridonosila je i njihovoj skupnoj moći i uvjerenju, da sa svojim protivnicima i žrtvama mogu raditi što hoće.
Seksualno nasilje odvijalo se i prisutnosti članova obitelji, pa je tako jedna mještanka Sotina silovana u prisustvu svekrve i dvogodišnjeg djeteta.
Skupina srbijanskih vojnika grupno je, pred roditeljima i djecom, silovala ženu u Dalju koja je zatrudnjela i rodila dijete, a zatočene Vukovarke morale su se prije silovanja našminkati i naparfemirati kako bi bile “lijepe” monstrumima. Jedan srpski vojnik je ženu iz Bapske prisilio na spolni odnos prijeteći da će silovati njezinu 91-godišnju majku ako mu se ne poda. U vojarni JNA u Vukovaru hrvatske žene su bile predmet grupnog silovanja.
Silovanja su bila česta i u logorima u Srbiji, na mjestima gdje srbijanske vlasti ne dozvoljavaju ni dan danas ne dozvoljavaju postavljanje ploča u spomen na žrtve monstruoznog nasilja:
Nažalost to nije sve: srpska vojska silovala je i muškarce, zarobljene hrvatske vojnike. Tako postoje iskazi silovanih muškaraca, poput onoga koji je ispripovjedio kako ga je više njih silovalo, govoreći mu da je “ustaška kurva”: ‘Pucali su mi u koljeno, nožem su mi prerezali članak na ruci. Od udaraca puknuo mi je bubnjić. Tukli su me kundacima, šakama, izbili su mi zube. Branili su mi da obavljam nuždu, danonoćno me ispitivali o hrvatskim postrojbama pod prijetnjom da će pronaći moju obitelj i sve ih pobiti. Zimi sam razgrtao snijeg i jeo travu. Okupljali su nas da gledamo kako muče druge logoraše, ubijali su i govorili da nam je to za primjer”, svjedoči muškarac koji je u zarobljeništvu na Manjači preveo osam mjeseci i 20 dana.
Koliko je žena silovano u Domovinskom ratu, nitko točno ne zna. No neke od njih, uglavnom s vukovarskog područja, skupile su snagu nakon više od 20 godina i ispričale javnosti svoje priče. Knjiga ‘Sunčica’, nazvana po osmomjesečnoj bebi, sadrži simboličnih 14 svjedočanstava žena i jednog muškarca o ratnom zločinu o kojem skoro nitko ne progovara: silovanju.
U nastavku pogledajte “SUNČICA” -dokumentarni film koj sadrži iskaze zatočenih žena nad kojima je izvršen ratni zločin silovanje, prešućen, neprocesuiran. Zločin koji se dogodio kao dio ratne strategije agresije Srbije i JNA na Hrvatsku. Žrtve se dvadeset godina nose s posljedicama ratnog stradanja. Zločinci oslobođeni odgovornosti žive i tu među nama. Država nije vrednovala žrtve za slobodu.
“Sunčica je imala samo osam mjeseci kada je zatočena sa svojom majkom u okupiranom Vukovaru. Njenu majku su zatvorili u stanu i držali kao roblje za silovanje. Sunčica nije znala što čine njenoj majci, plakala je jer ju je trebala za sebe. Srpski vojnici kojima je svojim plačem ometala uživanje u vršenju zločina, bacali bi svoje teške vojničke jakne na nju.
Nekim čudom Sunčica se nije ugušila pod tim vojničkim odorama, preživjela je osmomjesečna zatočenica. Dvadeset godina poslije Sunčica je odrasla djevojka i zna sve što su činili njoj i njenoj majci. Sunčica je jaka, preživjela je okupatorske odore onda i prešućivanje zločina nad njom i njenom majkom danas. Hrvatska je satkana od snage mnogih Sunčica”.
SUNČICA – Prešućeni ratni zločini silovanih žena u Domovinskom ratu
