Jesu li priče oko afričke svinjske kuge koja se sada pojavila u Slavoniji i Covidu 19 slične i možda povezane?
Je li masovni pomor svinja usmjeren ka napuštanju proizvodnje mesa uopće zbog navodno prevelikog udjela u zagrijavanju planete? U ovoj kratkoj analizi pokušat ćemo dati neke odgovore i razmišljanja kao i dileme.
I jedna i druga bolest je virusnog porijekla koji u oba slučaja mutira
Kod Covida znamo kojim su nas sve varijantama plašili kako bi što više ljudi bilo cijepljeno. I kod jedne i kod druge bolesti postoje pozitivni i negativni testovi.
Razlika je u tome što kod svinja bez obzira jesu li pozitivne ili negativne na ovu kugu sve ubijaju, a kod ljudi u slučaju Covida nisu išli do kraja da silom cijepe i zdrave.
Poznato je da afrička svinjska kuga, kao i ona obična, nisu opasne po čovjeka.
Čemu onda masovni pomor – barem onih zdravih svinja koje su se mogle umjesto u otpad uz termičku obradu preraditi? Vlada je obećala isplatiti svim proizvođačima štetu zbog gubitka svinja. Koliko će čekati i koliko će stvarno dobiti to nitko ne zna. No, obeštećenje seljaka nije kraj priče. Zašto?
Zato što se takvim masovnim akcijama provodi pomor svinja unoseći novi nemir kod proizvođača koji se tako obeshrabruju da nastave. Nije li to još jedan u nizu pritisaka za pražnjenje Slavonije u kojoj se fondovima EU a umjesto proizvodnje gradi samo infrastruktura?
Za koga se gradi onda infrastruktura ako se obavi proces zamjene stanovništva?
Naravno da će neki ovo proglasiti teorijom zavjere ali su stvari posložene tako da se čovjek ne može oteti dojmu da priča ide u tom smjeru
Priča o afričkoj svinjskoj kugi koja se pretvorila u brzu i snažnu kampanju uništavanja svinja ima ozbiljne slabosti u uvjeravanju javnosti ispravnim argumentima.
Kao prvo; nitko nije javno objasnio odakle je došla afrička svinjska kuga.
Drugo; nijedan ekspert iz područja veterine nije javno detaljnije obrazložio kojom vrstom dijagnostike su se služili da bi zaključili da je to afrička svinjska kuga. Koje su konkretno testove provodili i gdje se može dobiti uvid u njih. Po čemu su zaključili da je ovo afrička, a ne obična svinjska kuga itd?
Ako našim opravdanim sumnjama dodamo još neke činjenice stvari postaju sve problematičnije. Naime, u Hrvatskoj je svinjska kuga proglašena 2006. i 2007.g. a krajem 2008.g. više nitko o njoj nije pričao. Dakle, ispada da je bila savladana.
No, nadležno tijelo EU je tek 2019.g. proglasilo kraj ove pandemije u HR, a Svjetska zdravstvena organizacija je to učinila 2020.g. Čitavo to vrijeme Hrvatska nije mogla svinjetinu izvoziti, a to je za Slavoniju i neke druge krajeve u Hrvatskoj vodilo gašenju mnogih svinjogojskih farmi. I samo što su prošle dvije i pol godine ponovo su proglasili pandemiju i to afričke svinjske kuge.
Što će onda biti s našim svinjogojstvom?
Zanimljivo je da je afrička svinjska kuga u Europi proglašena samo u bivšim socijalističkim zemljama a na Zapadu jedino u Belgiji. Valjda da nitko ne može upirati prstom u taj ventil koji strši. Nije nam namjera upuštati se u dublje stručne analize koje očekujemo od kompetentnih i moralnih stručnjaka. A njih, koje li slučajnosti, ne možemo vidjeti npr na HRT-u, kao i u slučaju Covida.
O ovoj temi dobro je govorila nedavno dr.sc Jurinčić na jednom podcastu s puno više detalja. Što bilo da bilo; seljaci u Slavoniji i Baranji izloženi su svim mogućim nedaćama i pritiscima koji sistematski polako vode ka urušavanju agrara i stočarstva.
Manipulacije s otkupnim cijenama žitarica, svinjska kuga, bolest kvrgave kože kod goveda u 2016.g., nepostojanje protugradne zaštite, ulaganje u šetnice, rotore, biciklističke staze, obnovu dvoraca… umjesto u proizvodnju, rashladne komore, državne rezerve i ostanak mladih – uništavaju poljoprivredu i selo. Vidjeli smo koliko smo tijekom plandmeije Covid 19 bili ugroženi i izloženi nasilju stožeraša i koliko nam je važan Imunološki zavod koji oni nikada neće oživjeti.
Vidimo koliko nam je ugrožena nacionalna sigurnost zbog energenata odnosno sistemske korupcije. Sada vidimo koliko cijene hrane idu u nebo a proizvodnja ključnih sirovina i prehrambenih proizvoda se smanjuje.
Dakle, ništa od ovoga se ne može promatrati izolirano, već je dio složenijeg i većeg programa destabilizacije hrvatskog naroda i države. Ono što je također vidljivo jest da nismo u svemu tome izravno ugroženi od vanjskih nego od unutrašnjih neprijatelja.
Hrvatska može i mora u relativno kratkom roku osigurati punu prehrambenu neovisnost, velikim dijelom energetsku i također zdravstvenu sigurnost, a to su ključni segmenti opstanka i razvoja našega društva a posebice perspektive mladih ljudi. Seljake je najteže pokrenuti na akciju jer ti ljudi su čvrsto vezani uz zemlju i svoje blago. No, sada su te veze opasno pokidane i moraju se konačno probuditi, pokrenuti i preokrenuti situaciju zajedno sa svima nama.
