Na granici općina Zenica i Busovača, dva mala hrvatska sela Dusina i Gusti Grab napale su postrojbe 7. muslimanske brigade, predvođene mudžahedinskom postrojbom El Mudžahid. Sela su spalili i razorili, a na monstruozan način ubili su 17 civila i vojnika. Zapovjedniku HVO-a u selu Dusina Zvonku Rajiću izvadili su srce! To su učinili za primjer ostalim Hrvatima da vide kako će s njima postupati…U Gustom Grabu u općini Busovača ubijeno je pet staraca Hrvata u dobi između 70 i 80 godina.
Razmjeri neznanja u Hrvatskoj i svijetu o stradanju Hrvata u BiH, posebice o stradanju Hrvata srednje Bosne u napadima bošnjačke Armije RBiH, zaprepašćujući su. U nastavku donosimo svjedočanstvo jednog branitelja o početku napada muslimanske Armije na Hrvate u srednjoj Bosni koje jasno oslikava tko je započeo muslimansko-hrvatski sukob:
”Dana 24.1.1993 godine započeo je sveopći napad od strane 7 muslimanske brigade Kakanjske,Visočke,Mudjahedina,Busovacke brigade na područje sela Nezirovici,Gusti grab,Oseliste nastanjeno pretezno Hrvatima, a u jutarnjim satima 25.1. na cjelokupno područje opcine Busovača od strane ABiH.
Inače Gusti grab i Oseliste nalazi se na oko 8 km od Busovače na putu Busovača – Kiseljak i to malo područje okruženo je sa svih strana 100% Bošnjackim selima i snagama. Naime navedenog dana nas grupa od desetak pripadnika policije,ništa ne očekujući vozilima smo odvezli se do Kiseljaka udaljenog 25 km jednostavno na koje piće a u vozilima sto ce se kasnije pokazati kao sretna okolnost vozilo smo svakodnevno naoružanje i popriličnu količinu municije.
Vraćajući se iz Kiseljaka i dolazeći u blizinu mjesta Kaćuni primijetili i osjetili smo da se nešto čudno događa jer na cesti smo primijetili blokadu i 50 tak pripadnika ABiH raspoređenih s oružjem.Odmah smo se okrenuli nazad u pravcu Kiseljaka da se vratimo ali od vozača koji je dolazio u susret upozoreni smo da je i na području mjesta Bilalovac postavljena blokada a to je područje na općini Kiseljak nastanjeno Bosnjacima te smo odmah bili svjesni da smo u jednoj vrsti potpunog okruzenja i tako ostasmo na podrucju Gustog graba .Brzo smo uvidjeli da u selu ima civila starijih ljudi i 10 tak vojno sposobnih ljudi. Čekajuci i nadajući se da ce punkt biti uklonjen nismo ni bili svjesni da je sve unapred planirano da se izvrši sveopći napad i da su u blizini brojne snage ABiH.
Ipak u večernjim satima kao mjeru opreza rasporedili smo se koliko smo mogli obuhvatit područja sela i čekali a u međuvremenu dobili smo informaciju da je na punktu u Kaćunima na koji smo zamalo naletili ubijen vojni pol. Petrović koji je naišao sa improviziranim tamićm oklopljen željezom a kojim je upravljao Ivo Kokakolovic te nakon pucnjave probio punkt i živ dovezao vozilo s još dva bojovnika do Gustog graba gdje nam se pridružio.(kasnije će i tzv oklopnjak i naša vozila ostati zarobljena koja nikada vise nismo ni vidjeli).Zorom narednog dana započeli su napadi sa svih strana a nasoj grupi pridruzilo se dvadesetak momaka iz Kiseljaka koji su prošli sumom kroz obruč i tako gotovo 7 dana neprestane borbe dok je bilo municije i snage. Interesantno tada smo i prvi put tijekom napada čuli i vjersko ratničke pokliče Allah uekber koji su kako sam tad skontao trebali da nas psihički unište unesu strah i slicno ali ruku na srce nama je tada to bilo prilično smiješno i nije nešto nas dojmilo, sem čuđenja.
Nakon 7 dana naša grupa nakon vijećanja u mjestu Mali Raj da li ići u proboj preko Bilalovca ili zorom kroz Bošnjačka sela probat se izvuci zbog većeg broja civila odlučeno je da pokusamo drugu opciju skupljen je narod a neki stari koji nisu mogli ići i nisu htjeli ostali su u svojim kućama a kasnije smo saznali da su ubijeni i masakrirani njih 6 na najbrutalniji način.
Prvog ili drugog veljače na temp.ispod nule u ranim jut.satima kroz maglu i izmedju nekoliko Bosnjačkih sela u tišini sa stotinjak starih žena staraca djece invalida u kolicima koje smo nosili domogli smo se sela Datići Kiseljak nastanjeno Hrvatima i nakon nekoliko sati uspjeli doci u Kiseljak bez žrtava u tom pa može se reci maršu organiziranom napamet i na sreću. Nevjerojatno se sjetiti jedne scene prilikom povlačenja iz G.graba posto smo nas nekoliko isli zadnji zastali smo na jednom uzvisenju na udaljenosti stotinjak metara gdje smo gledali poznati ugostiteljski objekat Jelenov gaj kako pred isti dolaze mudjahedini ili vec kako da ih zovem sa pripadnicima Armije te kako pale objekat koji je bio od drveta i kako za nekoliko minuta gori nesto sto je bilo jedan od simbola Busovace dok oni koji su zapalili njih 50 tak tu tada hvataju se za ruke vriste arlaucu praveci krug oko objekta te skacu u nekom bizarnom transu.
Nakon nekoliko dana u Kiseljaku nas devet koji smo zeljeli da se vratimo u okruženu Busovaču odlucili smo na svoju ruku da pokusamo da se vratimo te smo preko Fojničkih šuma,brda i dolova kroz neprijateljski teritorij dopješačili do Sebesica, potom uspeli se na Busovačku planinu i spustili u Busovacu prepjesačivši tada oko 60 do 70 km pod punom ratnom opremom i svatko od nas u ruksaku noseci oko 2000 metaka tj koliko je moglo stati. Dolaskom u Busovaču ”dernek” je nastavljen. Ova crtica je na spomen tada poginulim, ranjenim bojovnicima i masakriranim civilima i kao podsjetnik iz prve ruke neka se zna jer za mnogo toga se ne zna. ”
Danas su Hrvati u BiH brojčano gotovo prepolovljeni u odnosu na predratno stanje, a muslimanska propaganda još uvijek melje o „etničkom čišćenju“ nad muslimanima!? Jedino što znaju i rade radikalni islamisti i bošnjački nacionalisti jeste gomilanje laži po metodi gebelsovske propagande koja je toliko prozirna i očita da to ne vidi samo onaj tko ne želi.
No, istina će kad-tad izaći na vidjelo.
