Prije svega treba reći da ovi ljudi nisu krivi ni za što. Došli su jer su mogli, jer su usmenom i internet predajom povlačili jedni druge, jer je Hrvatska njima zemlja koja ima tržište zapada ali još ne i njegovu otuđenost.
Rade poslove koji su Hrvatima ispod časti, često su predmet šala ili poruge zbog poslovične nesnalažljivosti no kako su Hrvati majstori akcije s kauča ili društvenih mreža a inače prilično tromi, u stvarnosti nit ih tko posebno dira nit oni nešto diraju nas. Krugovi se još ne dotiču. Da ne spominjemo i kulturološku razliku između znatno benignijih Nepalaca od džihad Arapa koji harače zapadnom Europom uhvativši Europljane na krivoj nozi još tamo od Lepanta.
Sad kad je sve to rečeno treba ipak reći da je svakom dobronamjernom i neostrašćenom stanovniku ove zemlje nakon što ga je realnost slika s dočeka udarila u glavu jasno da nam se u zemlji dogodila velika demografska promjena. Pola milijuna ljudi je otišlo, ali je pola i došlo.
Ljudi koji su pristigli dolaze iz potpuno i apsolutno drukčijeg kulturološko gospodarskog miljea s potpuno drukčijim pravilima. Međuljudski odnosi, vjera ,odnos prema ženama, kultura jela i pića, svi aspekti koji čine nečiji život ovdje su potpuno drukčiji a kad zajednica postane dovoljno velika da se međusobno potpomaže ona ostaje bez čvršće integracije u domicilno društvo.
Tako primjerice u njujorškoj Maloj Italiji niste trebali govoriti engleski no tu svaka usporedba prestaje kao i kad govorimo o hrvatskoj emigraciji koja je odlazila u bogatije zemlje, ali zemlje koje su bile dio istog zapadnog izvorno kršćanskog kruga. Mogli su istodobno zadržati svoj identitet i integrirati se, što se Europi sad NE DOGAĐA.
Nisu krivi ovi ljudi
Došli su jer su mogli i jer ih je netko pustio. Netko mrtav hladan provodi jasne ciljeve Otvorenog društva istovremeno mažući oči bacanjem kostiju koje narod glođe. Ovaj proces koji Europa sad doživljava na neki način podsjeća na Veliku seobu naroda s tim da su narodi u ranom srednjem vijeku prihvatili kršćanstvo formiravši zajedno civilizaciju kršćanskog zapadnog kruga.
Razlika je u tome što je zapadna civilizacija potpuno odbacila identitet i vrijednosti koje je izgradila, a kad se to dogodi može slijediti jedino destrukcija.
Bezlični ljudi i civilizacije ne utječu na druge nego sami postaju predmet utjecaja.
Nažalost poklopio se trenutak u povijesti kad zajednički djeluju globalistički orijentirana vlast i kršćanska hijerarhija s manjkom identiteta i misije koja svaki i najbenigniji pokušaj često i hitnog spašavanja duše nazove prozelitizmom (nedavno osobno doživjela). Kad se takve stvari poklope sudbina je zapečaćena, samo je pitanje trenutka.
Nisu krivi Nepalci, naravno. Krivi su mekani, slabi, nezainteteresirani ljudi komfora i obilja kojima se dok istovremeno skidaju kile i strimaju serije svijet nepovratno mijenja.
Jednom kad shvatimo da se svijet djetinjstva naše djece razlikuje (ali ne u pozitivnom smislu) od našeg djetinjstva ne u nijansama nego suštinski možda shvatimo da smo spavali, da su nas varali lijepim pričama o boljem životu i toleranciji, a da je naš mali sigurnosni otok svijeta postao samo lijepa priča iz prošlosti.
