Karl Raimund Popper rodio se u Beču 28. srpnja 1902. godine. Jedan je od vodećih filozofa XX. stoljeća. Diplomirao je 1922. i doktorirao 1928. na Sveučilištu u Beču iz područja kognitivne psihologije, što mu je kasnije omogućilo usmjerenje prema filozofiji znanosti, napose spoznajnoj teoriji i logici. S obzirom na to da se radi o jednom od naših filozofskih uzora, složili smo kratak rezime globalnog stanja koji bismo prezentirali Popperu da je danas još uvijek živ.
U kratkim crtama, gospodine Popper; stanje nažalost nije dobro.
Svjetska pandemija započeta 2020. postepeno je instrumentalizirana, preko ciljano stvorenog straha te kroz usta korisnih idiota novinara i “stručnjaka”, kako bi globalne vlasti još jednom učinile ono što su vlasti kroz povijest uvijek činile (a čega smo kao društvo bili svjesni dok to stoljećima građeno znanje nije palo u vodu zbog iscenirane kolektivne histerije): zloupotrijebile svoje ovlasti i povećale svoju moć. Kako ste vi ukazali, gospodine Popper, a mi nažalost još jednom uspjeli zaboraviti, s prevelikom moći neizbježno dolazi do korupcije. Rekli ste i da se teorija ne može smatrati znanstvenom ukoliko u svom formiranju nije ostavila prostora da bude opovrgnuta – eh, za to što su napravili od znanosti i njene višestoljetne tradicije (koje ste i vi dio) trebao bi zaseban esej. Reći ćemo vam samo da je jedna od vodećih mantri nominalnih “znanstvenika” bila “vjeruj u znanost”. Znamo… i mi se hvatamo za glavu kada to čujemo već preko dvije godine.
Kako to tragično, i u modernim demokracijama nezapamćeno, udaranje na ljudska prava i znanstvenu tradiciju ne bi bila jedina nedaća pobrinuo se američki establišment, koji je u svom klasičnom stilu, u trenutku kada mu je to odgovaralo, isprovocirao proxy-sukob na drugoj strani svijeta radi vlastitih geopolitičkih interesa – sukob koji je, kako se čini, ciljano bio ostavljen “na rubu” (ie da se proizvoljno može pogurnuti preko tog ruba) još od 2014. (https://www.cato.org/…/us-pouring-weapons-ukraine-biden…) kada je ukrajinska vlast svrgnuta preko puča financiranog i proguranog preko istog tog establišmenta (https://www.bbc.com/news/world-europe-260799, https://www.theguardian.com/…/john-mccain-ukraine…).
No, prebacimo li se na 2018., vidjet ćemo da trenutna globalna situacija nije samo posljedica ostvarivanja interesa globalističkih grupacija moći već i iznimne gluposti zapadnih vlastodržaca. Naime, 2018. tadašnji američki predsjednik Donald Trump na sastanku s predstavnicima NATO-a (glavni od kojih je Stoltenberg koji je prilikom pada letjelice na Zagreb prije koji mjesec rekao da je sreća da letjelica nije pala na glavni grad Hrvatske) prokazivao je koliko je suluda europska energetska politika koja se zbog apstraktne zelene ideologije dovela do toga da energetski u potpunosti ovisi o suprotstavljenoj velesili – Rusiji. Naravno, to tada nije bilo popularno za reći jer su svi bili prezauzeti intelektualno lijenim mainstream demoniziranjem Trumpovog lika i djela (iz današnje perspektive nije ni čudno što ga je establišment toliko mrzio budući da je jedini američki predsjednik u zadnjih par desetljeća koji nije započeo nijedan rat), pa je Europa nastavila sa svojom sumanutom energetskom politikom. Hrvatska je, primjerice, kontra svakoj logici sustavno smanjivala svoje rezerve plina (https://www.nacional.hr/kako-je-hrvatska-potopila…/). Posljedično, naša se Europa degradirala iz ponosnog starog kontinenta i kolijevke zapadne demokracije, znanosti i kulture u impotentnu birokratsku poslušničku američku provinciju.
To, nažalost, nije sve što se trenutne situacije tiče. Uz tu samoinduciranu energetsku krizu direktno je slijepljena i ranije spomenuta štetna apstraktna zelena ideologija koja kroz zadnje godine na zapadu sve više uzima maha. Zapadne globalističke vlasti sustavno donose neopovrgljive i dogmatične “zelene” odluke upitnih vremenskih ograničenja i još upitnije efikasnosti, dok pritom uništavaju sudbine “malog čovjeka” (tj., ironično, radničke klase za koju se nominalno toliko zalažu: https://www.project-syndicate.org/…/governments-must…).
Friedrich Nietzsche jednom je prilikom rekao da se osjeća kao kemijska olovka koju neka viša sila isprobava na papiru. Čitajući ovaj kratki rezime trenutnog globalnog stanja, moramo zaključiti da se i mi osjećamo slično, samo više kao krdo ovaca koje više instance vode prema provaliji.
***
Današnji je tekst inicijalno bio zamišljen kao tekst u počast filozofiji Karla Poppera povodom njegovog rođendana, međutim, sudbina je htjela da baš na današnji dan stranka pravomoćno osuđena za korupciju koja nam vodi državu objavi “zaključke” sa svoje sjednice vlade u kojima savjetuju na koje sve načine bi se pojedinci trebali nositi s energetskom i ekonomskom krizom.
Paradoksalna tragikomedija kolizije ta dva događaja bila je previše za nas (podsjećamo; u vremenu smo u kojem jedan Davor Filipović nalaže građanima do koje stupnjaže smiju držati svoje klime), pa smo se na nju morali osvrnuti ovim kratkim globalnim rezimeom, koji služi kao podsjetnik da sve ovo što posljednje dvije godine gledamo oko sebe nije normalno, te da, usprkos tome što globalističke vlasti tvrde, ne postoji nikakav viši cilj koji opravdava to što se događa; niti radikalna zelena ideologija maskirana u “spas planeta zemlje”, niti totalitaristički refleks globalističkih vlasti maskiran u “borbu s pandemijom”, niti američki proxy rat s Rusijom (preko leđa ukrajinskih civila) maskiran u “spas svijeta od Putina”.
Vjerujemo, gospodine Popper, da kao veliki borac za liberalizam, humanizam i demokraciju razumijete našu potrebu da kroz vas još jednom artikuliramo glavne stavke teatra apsurda/sloma liberalno-demokratskog sistema u kojem se trenutno nalazimo.
Nužno je na kraju, danas možda i više nego ikad, prisjetiti se vaših riječi;
“Političku slobodu ne biramo zato što nam obećava ovo ili ono. Biramo ju jer nam omogućuje jedini dostojanstven oblik ljudskog suživota, jedini oblik u kojemu možemo biti potpuno odgovorni sami za sebe. Hoćemo li biti sposobni iskoristiti sve mogućnosti te slobode ovisi o raznim stvarima – ali ponajviše o nama samima”.
Izvor:Sapere Aude
Stranica Sapere Aude je svojevrsna objava rata prevalentnom nekritičkom mišljenju, nametnutim narativima, banalizmu i dogmatizmu. Riječima F. Nietzschea, razumom ćemo, u ime slobode govora i mišljenja, udarati na sve dogme kako bismo ih prokazali kao šuplje. Svakome preporučamo posjetiti navedenu stranicu na kojoj ćete naći još mnoštvo odličnih tekstova.
