10. siječnja 1919. godine u Crncu pored Siska rođen je Janko Bobetko, general Hrvatske vojske te načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH (od 1992. do 1995. godine).
Nakon završetka gimnazije u Sisku, pohađa Veterinarski fakultet u Zagrebu, a 1938. postaje članom Komunističke partije Jugoslavije. S braćom je bio dio prvog sisačkog partizanskog odreda, a Drugi svjetski rat započeo je kao šef saniteta 8. banijske brigade, dok ga je završio kao kao politički komesar Zagrebačke divizije Korpusa narodne obrane.
U poslijeratnom razdoblju obrazovao se te stekao čin general majora JNA. Tijekom hrvatskog proljeća 1971. priključuje se hrvatskim reformistima, zbog čega je 1972. godine prisilno umirovljen iz JNA. Njegova zalaganja za hrvatske nacionalne interese onemogućila su mu javna istupanja sve do kraja 80-ih.
Iako je na početku Domovinskog rata odbio poziciju ministra obrane, u rat se uključio na bojištu na Banovini. 10. travnja 1992. dr. Franjo Tuđman dodjeljuje mu čin generala zbora Hrvatske vojske, nakon čega Bobetko odlazi zapovijedati na Južno bojište. General Janko Bobetko izdaje zapovijed 16. svibnja čime počinje akcija deblokade Dubrovnika.
DEBLOKADA DUBROVNIKA
U sklopu prve operacije koja je za cilj imala deblokadu Dubrovnika, izvođene od 18. svibnja do 30. lipnja 1992., Četvrta brigada ZNG prodire rubom Popovog polja prema Ravnom i Zavali, ostvarujući potrebnu dubinu prostora, a Prva brigada ZNG priobalnim smjerom kreće prema Slanom. Tijekom teških borbi za oslobađanje Dubrovačkog primorja i zaleđa pridružuju im se pričuvne postrojbe 115. brigada HV, MOMP Pelješac, Primorska satnija i Odred naoružanih brodova Dubrovnik.
Koristeći povlačenje jedinica JA s prilaza Dubrovniku, snage Zapovjedništva obrane općine Dubrovnika, koje su brojale 2700 vojnika, 26. svibnja izlaze iz Grada i prelaze u napadna djelovanja oslobađajući Rijeku i Župu dubrovačku. Spajanjem snaga 1. i 4. gardijske brigade s 163. brigadom HV 28. lipnja na području Osojnika, uspješno je izvršena deblokada Dubrovnika.
TIGAR
Krajem lipnja dolazi do novog pregrupiranja naših snaga i izvođenja priprema za daljnja napadna djelovanja u sklopu operacije “Tigar”, koja je otpočela djelovanjem borbenih zrakoplova HRZ po dubini neprijateljskih snaga u 04,50 sati 1. srpnja 1992. godine. Cilj operacije bio je ovladavanje južnim rubom Popova polja i iznimno važnim sustavom neprijateljskih utvrđenja, od Vukovića i Zaplanika, preko Golubovog kamena do Ivanice i visova iznad Župe dubrovačke, odakle je agresor još uvijek izravno ugrožavao Dubrovnik. Tijekom višednevnih teških borbi, snage HV, koje su činile 1., 2. i 4. gardijska brigada te 163. dubrovačka brigada, potisle su neprijatelja i do 13. srpnja u potpunosti ovladale ovim prostorom. Zahvaljujući potpori koju je Hercegovačkom korpusu pružio Podgorički korpus JA, operacijom „Tigar“ nije zauzet dobro utvrđeni i branjeni masiv Vlaštice, na kome je neprijatelj ostao sve do listopada 1992. godine.
OSLOBOĐENA ZEMLJA
Snage Južnog bojišta HV, predvođene gardijskim brigadama, u vremenu od 23. srpnja do 15. rujna 1992. godine planiraju i provode novu napadnu operaciju pod nazivom „Oslobođena zemlja“, koja se odvijala na planinskom prostoru Bobana u zaleđu Dubrovačkog primorja. Temeljni cilj bio je uspostavljanje i učvršćivanje nove crte obrane na obroncima uz južni rub Popova polja. Uspješnim završetkom napadnih djelovanja stabilizirana je dosegnuta crta obrane i počinju intenzivne pripreme za obranu u zimskim uvjetima i izvođenje operacije oslobađanja Konavala.
Bobetko također vodi operacije Maslenica i Medački džep, ali ga 15. srpnja 1995. godine dr. Tuđman razrješuje dužnosti načelnika Glavnog stožera OS RH, neposredno prije vojno-redarstvene operacije Oluja.
Nakon smjene 1992. godine, do 1999. obnaša dužnost HDZ-ova saborskog zastupnika, a 1996. objavljuje knjigu “Sve moje bitke”, u kojoj uz prikaz vojnih zemljovida opisuje sve ostvarene pobjede u Domovinskom ratu.
2000. godine s dvanaestoricom hrvatskih ratnih vojnih zapovjednika supotpisao je otvoreno pismo kojim se tražio prestanak kriminalizacije Domovinskog rata. Zbog ovog je pisma tadašnji predsjednik Mesić umirovio sedmoricu hrvatskih generala.
2002. godine Haaški je sud protiv Bobetka podigao optužnicu kojom ga se po zapovjednoj i individualnoj odgovornosti tereti za ratne zločine počinjene u operaciji Medački džep, koju je general odbio primiti. U svojoj je knjizi napisao:
Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život.
Nakon povlačenja iz javnosti 2000. godine te uslijed lošeg zdravstvenog stanja, general Bobetko umro je 29. travnja 2003. godine u svojem domu, a pokopan je na Gradskom groblju u Sisku.
S obzirom na njegov nemjerljiv doprinos oslobađanju juga Hrvatske i deblokadi Dubrovnika , niti jedan pojedinac ne zaslužuje više da se po njemu nazove Pelješki most koji je također svojevrsna deblokada Dubrovnika i samog juga Hrvatske. S obzirom na sramotan odnos koji je pred kraj života vlast u Hrvastkoj pokazala prema Bobetku,ovo bi bilo određeno ispravljanje nepravde.
Biografski dokumentarni film “General Janko Bobetko”, redatelja Kristijana Milića i scenarista Roberta Roklicera (1970. – 2018.), prvi je cjeloviti filmski životopis jednoga od najznačajnijih hrvatskih vojnika 20. stoljeća, kao i aktivnog sudionika svih političkih previranja između Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata.
