
Registracije poskupljuju do 70%, a ceste – nikad gori asfalt za nikad skuplji porez
Hrvatska jedina u Europi: što su ceste gori, to plaćaš više
U većini europskih država logika je jednostavna: plaćaš — dobivaš.
U Hrvatskoj je logika još jednostavnija: plaćaš — dobivaš rupu. I to ne jednu. Tisuće njih. Na autocestama, na državnim cestama, na lokalnim dionicama koje izgledaju kao spomenik improvizaciji, prekrpanog betona i utonulih šahtova.
Pa ipak, nikad skuplje vožnje, nikad gore ceste.
Milijarde uplaćene, stanje kao nakon potresa
Hrvatska godišnje prikupi 1,16 milijardi eura iz goriva, cestarina i registracija.
Ako bismo sudili po stanju asfalta, mnogi bi pomislili da se radi o 1,16 milijuna lipa. Jer taj novac ne završava u cestama. Završava tko zna gdje — samo ne tamo gdje vozač očekuje. A vozač za uzvrat dobiva:
- uništen ovjes
- raspuštene amortizere
- napukle felge
- i po novome — skuplju registraciju čak 70%
Čestitamo, Hrvatska je pravni i prometni eksperiment: plati više da bi se vozio gore.
Butkovićev recept za “održavanje cesta”
Umjesto ulaganja u infrastrukturu, povećava se naknada pri registraciji – sa 91 na čak 146 eura.
Na cestama koje ne ispunjavaju ni osnovne sigurnosne standarde. Na cestama koje su svake kiše opasne, svake zime smrtonosne, a ljeti samo prže gume i živce.
U civiliziranim državama, ovakav potez bio bi povod za istragu.
U Hrvatskoj – za samohvalu.
Tko plati, taj ispašta
Kod nas vrijedi nova logika:
| Ulaganja? | Cijena | Rezultat |
|---|---|---|
| Malo | Visoka | Loše |
| Nimalo | Još viša | Još gore |
| Građanin prosvjeduje | Kazna | “Idi ravno preko rupa” |
Vozač plaća havariju, a ne uslugu. Plaća državi štetu koju mu država sama stvara.
Cestarina = porez, registracija = porez, gorivo = porez. A ceste = rupa.
U razvijenom svijetu raste cijena kada raste kvaliteta.
U Hrvatskoj raste cijena da bi kvaliteta ostala loša.
Jer loše ne treba popravljati, loše treba naplatiti.
Tko odgovara? Nitko. Tko plaća? Vi. Tko se vozi? Oni – službenim autom.
Ministar, ravnatelji, agencije… svi se voze autima koje ne plaćaju.
Registracija? Na teret proračuna.
Ovjes? Servis preko institucije.
Cestarina? Putni troškovi pokrivaju.
I zato njima rupa nije problem. Kad rupa ne udara u njihov novčanik, lako je udarati po vašem.
Hrvatska je država u kojoj se vozač kažnjava zato što vozi, a država nagrađuje zato što – ne radi. Umjesto ulaganja u sigurnost, građani plaćaju još jednu taksu bez rezultata.
Ovo nije poskupljenje registracije. Ovo je legalizirana krađa.I dok god šutimo, rupa će biti sve dublja. Ne samo ona na cesti.









