U digitalnom prostoru, posebice na portalima poput Telegrama, sve češće svjedočimo fenomenima koji prelaze granice zdrave rasprave i ulaze u sferu opsesije. Jedan od najočitijih primjera je gotovo svakodnevno seciranje lika i djela blaženog Alojzija Stepinca od strane pojedinih ateističkih i antiklerikalnih krugova.
Kritika Crkve i njezine povijesne uloge svakako ima svoje mjesto u javnom diskursu. Povijest, pa tako i uloga Crkve u njoj, mora biti otvorena za analizu, pogotovo ako se želi graditi objektivno i pravedno društvo. No, kada ista imena, iste teme i isti neopravdani napadi neprestano kruže bez novog sadržaja ili razumijevanja konteksta, tada je riječ o nečemu drugom — o ideološkoj opsjednutosti.
Blaženi Alojzije Stepinac pritom nije samo vjerska figura, već simbol jednog turbulentnog povijesnog razdoblja. Njegova uloga u Drugom svjetskom ratu, odnos prema režimima i narodu, već je mnogo puta obrađivana — i unatoč konstantnim napadima nijednom nije pronađena niti jedna mrlja u njegovom djelovanju.
Kada se Stepinca koristi isključivo kao povod za raspirivanje mržnje prema Katoličkoj crkvi, a svaka rasprava završi u vrijeđanju vjernika i ismijavanju svetinja, onda je jasno da se ne radi o želji za istinom, već o mržnji kao programskom stavu.
Neki bi rekli da ovakvo ponašanje odražava manjak dobrog ukusa i poštovanja prema različitosti. Drugi će pak vidjeti u tome posljedicu dubljeg društvenog nezadovoljstva i potrebe za ispušnim ventilom. Kako god bilo, razina komunikacije na takvim portalima rijetko nadilazi razinu uvreda, stereotipa i površnog razumijevanja vjere i povijesti.
Vrijeme je da se u javni diskurs vrati dostojanstvo. Kritizirajmo – ali s argumentima. Propitujmo – ali s poštovanjem. Jer u suprotnom, ostaje samo buka, bez sadržaja. I, nažalost, bez obraza.
Crodex.net
