Moj osvrt na “Oluju” je izvrstan tekst koji je na društvenim mrežama napisala Ana Popović, dugogodišnja novinarka iz Kiseljaka.
Objavu prenosimo u cijelosti:
Kao i mnogi u BiH, doživjela sam rat. Neko vrijeme bila sam pripadnik HVO- a, Brigade “Josip ban Jelačić”. Godinama sam se bavila i još uvijek se na neki način bavim ratnom tematikom. Ne zato što živim u prošlosti, već zato što želim trajan mir na ovim prostorima, a njega je moguće graditi samo na istini.
Nakon svega, svoj odnos prema ratu najlakše mi je opisati u samo dvije riječi. Mrzim rat! Jer nosi smrt, zločine, razaranja, prekida djetinjstva i mladosti, jer budi ono najgore u ljudima, bez obzira tko su i kako se zovu. I baš zato neizmjerno poštujem ” Oluju” i svakog njezinog časnog sudionika. Klanjam joj se jer je kao niti jedna druga akcija zaustavila ratno ludilo u Hrvatskoj i BiH. Onako vojnički, brilijatno, školski ali sa srcem i bez trunke mržnje prema onima koji su rat započeli, razorili i okupirali najprije Hrvatsku, a potom i BiH.
Milanović je za “Oluju”dodijelio odlikovanja
Zato od srca čestitam svim njezinim sudionicima, posebno pripadnicima postrjbi HVO- a i Specijalne policije MUP- a HVO- a HB, prije svih običnim vojnicima, a tek onda zapivjednicima postrojbi. Čestitam im jer su u jednoj akciji krvarili za dvije domovine, BiH i Hrvatsku, jer nisu pitali ni za mirovine, ni bilo kakva prava. Vodila ih je samo ljubav prema dvije domovine.
Ne sjećam se da im je te ’95 itko iz Sarajeva spočitavao da imaju rezervnu domovinu, niti im se iz Zagreba ” na nos nabijalo” kako će im imaginarni autobusi birača iz BiH izabrati predsjednika. Zorana Milanovića Hrvati iz BiH definitivno nisu izabrali! Ali kao da jesu, zar ne? Takav državnički potez, odluka o odlikovanju postrojbi HV- a i HVO- a koje su sudjelovale u “Oluji” odavno nije doživljen na ovim prostorima.
I na kraju, kratak osvrt na one na čije se reakcije Milanoviću fućka. Nekako poslije svake oluje, kako one iz ’95 tako i one sinoć, stvari se mogu vidjeti jasnije. U tom konktekstu kristalno mi je jasno da oni koji siju mržnju na sve što se tiče akcije ” Oluja” ne mogu jednostavno u svojim umovima zatrovanim mržnjom i zavisti shvatiti njezin značaj.
A i kako bi jer njihova ratna filozofija bila je ” glumi savezništvo dok ne ojačaš, a onda zgazi slabijeg”. Mi u Središnjoj Bosni smo to najbolje osjetili. Nema tu ni časti ni domoljublja iako se najviše kunu u ljubav prema BiH. Ja im na godišnjicu “Oluje” od srca želim da konačno progledaju i počnu razlikovati one koji su im pomogli kad je bilo najteže, od onih koji su započeli rat, počinili zločine, razorili zemlju.
Danas na godišnjicu “Oluje” kradem Milanoćevu misao. Fućka mi se za njih i njihovu pogrešno usmjerenu mržnju, s vjerom i nadom da ona neće niti ikad može imati zadnju riječ.
