Na današnji dan u rano jutro 1993 godine dogodio se monstruozni zločin koji su snage tzv. Armije BiH počinile nad hrvatskim civilima u selu Uzdol kod Rame. Među ubijenima je bilo i troje djece. Sve je teklo po unaprijed pripremljenom i razrađenom planu.
Ubijaju i nakon toga masakriraju sve one na koje su putem nailazili. Također, pljačkaju i pale sve što im dolazi pod ruku. Ubijaju starce od osamdeset godina, ali i djecu od desetak.
U svom krvavom piru ubili su 41 Hrvata, 29 civila i 12 vojnika HVO-a.
Stravičan zločin počinjen je na izrazito brutalan način.
- Stjepan Zelić je zaklan, na potiljku je imao ranu od metka nanesenu iz neposredne blizine.
- Tijelo Dragice Zelenika je spaljeno.
- Tijelo Ante Stojanovića nađeno je nedaleko od njegove kuće.
- Anica Stojanović pronađena je uz ogradu na putu prema svojoj kući s raznesenom glavom.
- Na podu u kuhinji u svojoj kući nađena je Seferina Stojanović.
- Kostur Mate Grubeše pronađen je u izgorjeloj štali.
- Kata Ratkić bila je uz svoga muža Martina, kojem je odrezano uho.
- Seferina Stojanović imala je posjekotine na glavi od mehaničkog sredstva s oštrim i tupim dijelovima.
- U krevetu je ubijena Ruža Zelenika sa svojom unukom Jadrankom, obje su prostrijeljene metkom, a potom su isječene noževima.
- Dječak Stjepan Zelić bio je samo u donjem rublju, pokušao je pobjeći, no stotinjak metara od njegove kuće pronađeno je njegovo mrtvo tijelo, malo dalje od njega ležala je mrtva njegova sestra Marija. Ubijeni su hicima u glavu.
- Mijo Rajić zatečen je na prvoj stepenici svoje kuće i ubijen, a njegova nepokretna supruga Ivka u kući je izmasakrirana.
Iako je svima poznato tko je sudjelovao u ovome zločinu i tko je predvodio napad na Uzdol, Haški sud oslobodio je zapovjedne odgovornosti generala tzv. Armije BiH Sefera Halilovića potpuno suprotno presudama Haškog suda generalu Praljku i drugim hrvatskim zapovjednicima.
Na taj način po tko zna koji put nevino osuđeni postaju agresori a počinitelji postaju žrtve. Dok egzekutori našeg naroda slobodno šetaju diljem lijepe naše od Vukovara do Dubrovnika naši nevini trunu u zatvorima, a ubijenima se ni za grob ne zna. Da li smo se za ovakvu neovisnost i slobodu borili?
