Hrvati su ga zvali “Šok” (alb. prijatelj), a na Kosovu je znan kao “Abeja”. Zapravo, zvao se Bekim Berisha. Svoje umijeće ratovanja pokazao je u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu gdje je na današnji dan poginuo. Ovog hrabrog Kosovara stanovnici Banovine pamte i danas, a odvažnost Bekima Berishe impresionirala je prvog predsjednika dr. Franju Tuđmana:
“Ovaj borac vrijedi kao 1000 vojnika”, kazao je Tuđman za “Šoka”.
“Berisha je jedan od najboljih i najpouzdanijih vojnika kojeg sam ikada sreo”, bio je oduševljen i general Janko Bobetko.
Jedini ratnik kojeg su odlikovala tri predsjednika
Za teško ranjavanje u Domovinskom ratu, Bekim Berisha je 2013. godine posmrtno odlikovan Redom hrvatskog križa. Ranjen je u akciji 16. 6. 1992. godine prilikom izvršavanja borbenih zadaća na istočno-slavonskom bojištu. Trnovit put do priznanja ovog heroja Domovinskog rata ovim je odličjem dobilo epilog, iako je u braniteljskim krugovima ovo ime poznato već više od dvadesetak godina. Šira javnost o njemu zna malo ili ne zna uopće, ali riječ je o možda najintrigantnijoj i najtajanstvenijoj osobi Domovinskog rata koja ni nakon svoje smrti ne prestaje izazivati zanimanje pojedinaca poput Ivice Pandže Orkana, čije zanimanje za lik i djelo Bekima Berishe ne jenjava.
“Bekim Berisha rođen je 16. lipnja 1966. godine u mjestu Graboc kod Peći na Kosovu. Njemu je na Kosovu podignuto osam spomenika, po njemu je nazvana Vojna akademija Kosovske vojske, jedna kosovska vojna postrojba i jedna vojarna u Prištini, o njemu su ispjevane i uglazbljene četiri narodne pjesme, a TV Priština o njemu je snimila dokumentarni film. On je ujedno i jedina osoba koja je odlikovana od čak tri predsjednika, albanskog, hrvatskog i kosovskog. Obrazovan je, a govorio je četiri ili pet jezika. To dovoljno govori o kakvoj je osobi riječ, mada je njegov život dobrim dijelom tajnovit i nije lako posložiti sve kockice. S obzirom na to da se radi o svojevrsnoj veličini i legendi, ja kao njegov suborac osjećao sam potrebu saznati što više o čovjeku koji je tako zdušno branio Hrvatsku i potruditi se da se na njega ne zaboravi”, rekao je Ivica Pandža Orkan, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, hrvatski ratni vojni invalid, ratni dozapovjednik obrane Sunje i sunjske bojišnice.
Samostalno odlazio na okupirani teritorij i izvršavao diverzije
Berisha se u pojavio 91. u Komarevu u koje je, navodno, stigao iz Belgije i pristupio prvim dragovoljcima u Hrvatskoj, pripadnicima sisačkog 57. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde. Suborci ga pamte kao samozatajnog i skromnog 25-godišnjaka koji je počeo kao običan vojnik, ali se ubrzo ispostavilo da je sve, samo ne običan. Samostalno i na svoju ruku odlazio je u izviđanja i izvršavao diverzije, ali o tome nije puno pričao. Stanovnici Komareva još pamte kako je Šok golim rukama iz zemlje iskopao neeksplodiranu granatu, i to s neviđenom lakoćom i hladnokrvnošću.
U proljeće 92., Bekim osjeća zov još jedne zemlje koja vapi za pomoći i u kojoj bjesni rat – Bosne. U Bosanskoj Posavini se ponovo iskazuje u borbi protiv bosanskih Srba, ali njegov ratni put tu ne završava. Odlazi na ratom zahvaćeno Kosovo i postaje jedan od prvih zapovjednika Oslobodilačke vojske Kosova. S vremenom postaje general kosovske OVK i kao takav daje svoj život u junačkoj akciji kada je napustio svoje suborce i sasvim sam iz jedne kuće pružao otpor gađajući tenkove snajperom i RPG-om. Tog 10. 08. 1998. Berisha je poginuo u kući koju su tenkovi u potpunosti razrušili.
