Na današnji dan prije točno 30 godina, u minsko polje , stao je Thomas Crowley, bivši pripadnik britanskog SAS-a, a tada već istinski hrvatski vitez, dragovoljac Domovinskog rata. Prijavio se dragovoljno u jesen ’91., prošao pakao Zapadne Slavonije, sudjelovao u teškim borbama kod Novske i Jasenovca, a zatim se pridružio IX. bojni HOS-a – Rafael vitez Boban, legendarnoj postrojbi hrvatske obrane.
Bio je ranjavan tri puta. Nije odustajao.
Prošao je Maslenicu, Škabrnju, Zimu ’94. – rame uz rame s hrvatskim braniteljima, s hrvatskom zastavom u srcu, a ne na putovnici. Bio je vojnik bez domovine, ali s jednim jasnim ciljem – obraniti Hrvatsku.
Danas, 30 godina kasnije, na njegov grob u Hrvatskoj stigla su trojica njegovih sinova, s obiteljima. Emotivne fotografije svjedoče o nečemu što birokracija i politika ne razumiju: o časti, žrtvi i zaboravu.
A pitanje koje odzvanja je jednostavno i bolno:
Dokle će vladajućima nedostajati i pameti i hrabrosti da djeci i udovicama stranih dragovoljaca omoguće ono što bi trebalo biti njihovo prirodno pravo – hrvatsko državljanstvo?
Zar nismo dužnici ovim ljudima? Zar nije vrijeme da prestanemo sramotiti ono za što su oni dali krv?
Oni su Hrvatsku birali srcem. Mi ih već 30 godina odbijamo papirom.
Crodex.net
