Možda bi premijer Plenković, umjesto da je političar na daljinski Brisela, mogao uzeti daljinski TV upravljač, i na vijestima pogledati sve one užase koji se događaju diljem Švedske, Francuske, Njemačke itd…
Prije tri dana doznali smo kako je Republika Slovenija, kao dobar susjed, Republici Hrvatskoj ponudila stanovitu pomoć oko postroženja ili zatvaranja granice prema BiH, logistički ili drugačije, u pitanju je ono što je do sada učinilo čak devet europskih država, dakle privremena suspenzija Schengenskog sporazuma zbog aktualnog ili moguće većeg migrantskog vala prema prostoru Europske unije.
Hrvatska vlada pomoć je odbila. A granični režim ostao je isti.
Premijer Plenković također ne želi ni Frontex na granici, ukratko on trenutačno ne vidi apsolutno nikakvu potrebu za bilo kakvim izravnijim aktivnostima dodatne zaštite državne granice.
Izvjesno širenje rata na Bliskom istoku, koji bi prema Europi mogao gurnuti još značajniji migrantski val, svakako zahtijeva posebne analize i aktivnosti zbog čega su, u konačnici, europske države, za sada njih čak devet, zatvorile svoje granice.
Neke će, poput Slovačke, ovih dana to učiniti.
Pitanje je, dakle, ima li RH ikakvu dodatnu strategiju, dodatni plan ili slično, za moguću migrantsku invaziju, posebno ako se u obzir uzme činjenica da smo praktički ‘prvi na udaru’.
Bojim se da nemamo!
Za razliku od Hrvatske, koja spava snom pravednika, i gdje je to posve marginalna tema, potpuno ‘isključena’ od strane premijera Plenkovića i suradnika, a kao zamjenska ubačene su ‘priče za laku noć’ o predsjedniku Milanoviću, socijali ili sad budžetu, unutar EU to je ovih dana vrlo, vrlo ozbiljna tema.
Premijer Plenković i njegov HDZ žestoki su zagovornici migrantske politike koju provodi Ursula von der Leyen, a ne recimo migrantske politike ‘one druge Europe’ koju recimo zagovara talijanska premijerka Giorgia Meloni. Ili recimo pobjednik slovačkih izbora Robert Fico, koji žuri postati premijerom, a svima koji prate situaciju poznato je kako će praktički odmah postrožiti režim na granici, te će skupa s Orbánom na razini EU pokrenuti novu raspravu o zajedničkoj politici prema migrantima, kojom će se tražiti da Europski parlament konačno, nakon više od četiri godine kočenja, napokon donese akt koji bi omogućio deportiranje ljudi kojima nije odobren azil.
Kako stvari stoje, citirat ću ovdje g. Đulu iz JL-a, naša je pak zabrinutost oko terorizma izgleda sva iscrpljena zatvaranjem Markova trga. Netko možda zaista vjeruje da smo već time dovoljno osigurani od svake opasnosti.
No, moglo bi se prije kazati kako su u zatvorenome Markovu trgu donositelji najvažnijih odluka ostali poprilično odlijepljeni od stvarnosti. Jer da nije tako sigurno bi im i odluke bile drugačije, sličnije onima koje donose nama i prostorno, i kulturološki, i povijesno bliži narodi i države.
Možda bi premijer Plenković, umjesto da je političar na daljinski Brisela, mogao uzeti daljinski TV upravljač, i na vijestima pogledati sve one užase koji se događaju diljem Švedske, Francuske, Njemačke itd, možda shvati da, ako vrag odnese šalu, da ga ‘belaja neće spasiti’ ni sedamdeset sedam ograda postavljenih oko Markovoga trga.
