Pod pokroviteljstvom i uz financiranje Vlade RH, u srcu Zagreba se tako ovih dana slavi “intelektualna ostavština” čovjeka čije su ideje – ne metaforički, nego doslovno – rezultirale desecima tisuća ubijenih i razorenim hrvatskim gradovima.
Na aktualnu situaciju u Hrvatskoj gdje su skupine maskiranih mladića upale na Dane srpske kulture u Splitu i Zagrebu osvrnuo se poznati poduzetnik, PR-ovac i Boys Thomas Bauer.
“Zamislimo da Njemački kulturni centar u Tel Avivu organizira izložbu nekog od ideologa nacizma. Možda Streichera?” započeo je Bauer.
Cijeli bi grad gorio. A u Zagrebu — pod pokroviteljstvom hrvatske Vlade — otvara se izložba posvećena Dejanu Medakoviću, jednom od autora Memoranduma SANU, ideološkog temelja velikosrpske agresije. I to usred studenoga, u tjednima sjećanja na Vukovar i Škabrnju.
Tko je bio Dejan Medaković?
Nije bio bukač ni primitivac poput Šešelja, nego pravi akademski intelektualac, dugogodišnji tajnik SANU i šef komisije koja je iznjedrila famozni Memorandum 1986. Taj dokument nije napisao samo Dobrica Ćosić – iza njega je stajala cijela intelektualna elita srpske akademije, a među njima i Medaković.
YouTube je pun snimki u kojima on i njegovi suradnici govore o “ugroženosti Srba” i potrebi “duhovnog ujedinjenja”, a hvale ga i ljudi poput Sande Rašković, kćeri vođe velikosrpske pobune u Hrvatskoj. Sve se to lako može provjeriti.
Dvostruki kriteriji: Nulta tolerancija za ‘fašizam’, ali ne i za velikosrpstvo
I dok se ljevica zaklinje u “politiku nulte tolerancije prema fašizmu”, brišu se ulice ljudima koji su s tim razdobljem imali jedva rubne veze. Zabranjuju se koncerti Thompsona zbog pjesme iz 1991., a ne 1941. godine.
Ironija je da upravo zbog ljudi poput Medakovića i njihovih ideoloških plodova Thompson danas uopće postoji. Da nije bilo Memoranduma SANU i agresije, možda bi Marko Perković danas radio na benzinskoj pumpi u Drnišu, a “Bojna Čavoglave” nikad ne bi nastala.
Dakle, i onima koji ne vole Thompsona Medaković bi trebao biti negativac.
Komunistički zločini – i dalje tabu
I dok se u Europi komunistički totalitarizam osuđuje na razini Vijeća Europe i Europskog parlamenta, Hrvatska i dalje šuti. Štoviše, u javnom prostoru bez problema možeš organizirati proslavu rođendana Pola Pota na Jelačić placu. Škole “jugokomunizma” i dalje funkcioniraju, veliča se Sjeverna Koreja, a mediji to tretiraju kao “kulturni događaj”.
Zašto desnica više ne šuti
Kad je već ljevica proglasila nultu toleranciju prema svemu što miriše na hrvatski patriotizam, zašto bi desnica šutjela na veličanje ideologa velikosrpske politike?
Nije problem što je Medaković bio ugledni povjesničar umjetnosti ni što je njegova obitelj ostavila trag u Zagrebu. Problem je što je kao intelektualac stao iza idejnog plana agresije na Hrvatsku.
Razlika je samo u tome što ljevica nema snagu na ulici – ali ima medije, kulturne institucije i ministarstva.
Kultura ili provokacija?
Izložba o Dejanu Medakoviću otvara se baš između 7. i 21. studenoga – u tjednima kad se Hrvati sjećaju Vukovara i Škabrnje.
Možda je slučajnost, a možda i nije.
U svakom slučaju, teško je ne pomisliti da takav tajming i takav sadržaj mogu organizirati samo dvije vrste ljudi – oni koji nemaju pola mozga ili oni koji namjerno provociraju.
Kad se u Zagrebu veličaju autori idejnog manifesta agresije na Hrvatsku, a isti ti mediji optužuju navijače i branitelje za “fašizam”, jasno je da živimo u zemlji u kojoj su pojmovi okrenuti naglavce. I zato – istina se mora govoriti. Uvijek
Izvor:Thomas Bauer
