IMA NADE. U Međugorju na tisuće vjernika. Rijeke hodočasnika. Pozdravljam se sa Splićanima, Zagrepčanima, Vinkovčanima. Iz Rijeke je vlč. Bunoza došao sa 130 vjernika mojih Riječana, Rijeka molitelja. Predivno. Ima nade.
Ima nade dok god naš narod u Međugorju sklapa ruke u molitvu. Ima nade dok god naš narod u Međugorju pada na koljena u klanjanju pred Stvarnom Prisutnošću. Ima nade dok god se moli, posti, odlazi na svete mise, čita Biblija. Ima nade. Neće dobri Bog Otac napustiti svoju djecu. Ne napušta nikada one koji se u svojoj slobodi utječu Njemu – Kralju Svemira.
Predivno je euharistijsko klanjanje u Međugorju. Jedno od najposebnijih na svijetu. Tu sam sa svojim kćerima, Martom i Lucijom. Naša Danijela je isto tu. S nama. Samo nas ona zagovara iz nebeskog Jeruzalema. A mi kada poniremo duhom u molitvi – otvara se Nebo. Oni odozgor i mi dolje zajedno oko živog Isusa. Nevjerojatna je ta dimenzija istine.
Duhovni svijet je jednako stvaran kao i svijet materije. Odnosno i stvarniji – jer je vječan i ne podlaže raspadljivosti. To je posve vidljivo očima duha. Nije opasna tjelesna sljepoća… uopće. Duhovna sljepoća je iznimno opasna. Ima nade. Nas narod je vjeran Isusu. Zato smo opstali kroz sva stoljeća. Zato ćemo i opstati. Po onoj proroka Izaije koji kaže da nestaju oni s lica zemlje koji izaberu – nevjernost.
