Svake večeri u gradovima diljem Hrvatske građani se spontano okupljaju kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo postupnim uvođenjem birokratskog fašizma. Riječ je o potpuno mirnim prosvjedima koji usprkos medijskom zastrašivanju svakog dana okupe sve više ljudi, što sigurno ne biste zaključili ako se informirate samo preko televizije i mainstream portala.
Prosvjedi protiv covid potvrda su zanimljivi iz više razloga, ali ovaj put ćemo se zadržati na medijskom praćenju, odnosno kakve se zablude o ovim prosvjedima novinari konstantno trude proširiti. piše Mario Nakić za portal liberal.hr
1. “Prosvjedi antivaksera ili protivnika cijepljenja”
Ovo je prva dezinformacija koju se urednici redovito trude staviti u naslov kako bi u startu diskreditirali prosvjednike i etiketirali ih nečim negativnim. “Antivakser” je danas nešto kao psovka. Prije 2020. to je bila osoba koja se protivi bilo kojem cjepivu i koja aktivno nagovara druge da ne cijepe svoju djecu. Danas, pak, novinari su se potrudili da tako opišu svaku osobu koja se protivi lockdownu i segregaciji društva. Drugim riječima, ako nisi slijepi poslušnik režima, onda si antivakser.
Ali među prosvjednicima ima i dosta cijepljenih. Ne sviđa se svakoj cijepljenoj osobi ideja da njihovi susjedi ili članovi obitelji budu diskriminirani. Također, među cijepljenima ima onih koji znaju da im to cijepljenje neće biti kraj; da će covid potvrde služiti za daljnja, nova uvjetovanja kojih će se birokrati svako malo sjetiti. Ima i onih koji inače nemaju ništa protiv cjepiva, ali vide da je ova cijela priča o novinarskoj gripi u najmanju ruku sumnjiva i ne žele sudjelovati u tom cirkusu. Pravi antivakseri (protivnici cijepljenja) su sitna manjina u našem društvu pa i na ovim prosvjedima.
2. “Prosvjedi ultrakatolika, desničara”
Segregaciji, diskriminaciji i birokratskom fašizmu protive se ljudi različitih svjetonazora. Činjenica je da među hrvatskim stanovništvom prevladavaju Hrvati katolici pa je logično i da će na ovakvim prosvjedima prevladavati Hrvati katolici. No, to ne znači da su to prosvjedi “ultrakatolika i desničara”. Ja nisam ni katolik ni desničar pa podržavam ove prosvjede jer sam protiv segregacije i diskriminacije bilo koga.
Istina je, također, da među ovim prosvjednicima ima i dosta onih koji bi, da dobiju moć, rado uveli neki drugi fašizam. No, to je ŠBBKBB, u ovom trenutku su na pravoj strani jer se bore protiv realne prijetnje.
Novinari su mahom ljevičari i ateisti pa je za njih najgora stvar da netko bude katolik i desničar. Oni će se zato potruditi da nađu nekoga s hrvatskom zastavom, po mogućnosti nacionalista koji viče ustaške parole, i reći će: “Eto, to su vam prosvjednici. Ustaše.” Ovo objašnjavam da shvatite kako novinari i njihovi urednici funkcioniraju, da ono što vidite i pročitate u medijima nije objektivna stvarnost nego njihova subjektivna selekcija stvarnosti.
3. “Prosvjednici su glupi”
Ovu konstrukciju se jako trude dokazati Index i Telegram. To nije teško postići. Uđite među bilo koju masu, bilo gdje, ispitajte 50 ljudi i jamčim da ćete među njima naći 5 totalnih budala. Onda izdvojite samo tih 5 budala, ovo ostalo izrežite i imate show. Ljudi koji pogledaju video pomislit će da su svi u toj masi takvi, neće im pasti na pamet da je to možda 10 posto ispitanika.
Nedavno je jedan video postao viralan gdje su prosvjednici snimili razgovor novinarke RTL-a i jednog prosvjednika. Čovjek ju je pokopao, pokazalo se da novinarka nema pojma o čemu izvještava. Novinare je to toliko uznemirilo da su tražili od Faktografa da reagira i nekako cenzurira taj video. Faktograf je, naravno, reagirao, ali prekasno. Već ga je vidjelo stotine tisuća ljudi.
To vam je pravi primjer. Ako uzmete prosječnog prosvjednika i prosječnog novinara iz bilo koje redakcije i kad bi im dozvolili otvorenu raspravu 1 na 1, dobili biste to što je taj zabranjeni video prikazao. Prosječni prosvjednik je puno inteligentniji i bolje informiran o koroni od prosječnog novinara.
4. Broj prosvjednika
Od početka koronakrize novinari nijednom nisu objektivno uspjeli procijeniti broj okupljenih prosvjednika – ni na jednom prosvjedu protiv mjera. Kada novinari kažu “bilo je stotinjak ljudi”, znači bilo ih je barem 500 do 1000. Kada kažu “nekoliko stotina”, znači tisuću ili više. Kada kažu “par tisuća” to znači najmanje 5 tisuća. To smo već naučili, stvarni broj prosvjednika je uvijek 5 do 10 puta veći nego u novinarskim izvještajima.
Kako ćete se najbolje informirati o broju prosvjednika? Izbjegavajte informacije s TV-a i mainstream portala, pogledajte fotografije koje objavljuju prosvjednici na društvenim mrežama. Fotografije ne lažu. Po tom pitanju preporučio bih Facebook profile Borisa Miševića i Andrije Klarića.
Zašto mediji toliko lažu o prosvjedima?
Odgovor na ovo pitanje dosad bi već trebao biti jasan. Koliko god to možda nekome čudno zvučalo, novinari su napokon našli ”religiju” kojom će ispuniti svoje duhovno biće.
Cijeli članak možete pročitati na liberal.hr
