Marko Franović (Tivat, 1941.), hrvatski iseljenički građevinski poduzetnik, aktivist, nakladnik, podupiratelj domoljubnih i humanitarnih projekata i dobrotvor iz Sydneya, dobitnik državne nagrade u Australiji 2010. za multikulturalni marketing . Marko Franović desetljećima uživa neformalnu titulu lidera hrvatske zajednice u Australiji (a koju je zaslužio svojim djelima).
Rođen je u Boki Kotorskoj, u Tivtu 1941. godine. Djetinjstvo je proveo u ozračju pritisaka. Za sebe nije vidio nikakvu budućnost među komunistima, iako je za Bokelje Hrvate, na koje se stalno vršio i vrši pritisak da postanu Crnogorci ili Srbi, i bijeg u bilo kakvu Hrvatsku bio je jedna vrst spasa od takvih pritisaka. Duboko ga je dojmio bijeg dvojice iz Boke 1951. godine.
Bilo mu je samo 18 kada je zbog neslaganja s komunističkim režimom pobjegao u Australiju. Baš kao i većina hrvatskih emigranata Franović je krenuo od nule, a u dalekom je svijetu radio sve moguće poslove. Mukotrpan rad mu se isplatio i danas u Australiji slovi za jedno od najmoćnijih imena građevinskog biznisa. Njegove dvije najveće kompanije ‘Cro Developments’ i ‘Boka Aluminium Windows’ već desetljećima posluju u konstantnom plusu, a ono što zaradi Franović koristi kako bi darovao domovini.
Buntovnik, ali s razlogom. Tako oni koji ga vole i poštuju opisuju Marka Franovića, australskog milijunaša i jednog od najvećih pokrovitelja borbe za hrvatsku samostalnost. Franović je skroman i samozatajan čovjek za kojeg kada ga upoznate nikada ne biste rekli da se njegovo bogatstvo procjenjuje u milijunima australskih dolara. Svojim ponašanjem i izgledom on sam to ničim ne odaje. Baš suprotno, kad god stigne izražava svoj prijezir prema luksuzu i rasipničkom načinu života.
Angažirao se na sve načine ne bi li pomogao Hrvatskoj.
Prvo je financirao kupnju oružja kojim je Hrvatska izborila samostalnost, a potom donirao humanitarne i braniteljske udruge te ulagao u stranke hrvatske desnice.
„Živim skromno. Ne pijem, ne kockam, ne pušim pa mi ostane viška od mog rada i taj višak dajem za ono što mislim da je za našu Hrvatsku potrebno“; dodao je, a na pitanje o iznosu novca koji je dao domovini unazad tridesetak godina nije htio odgovoriti.
„Kada bih vam to rekao zvučalo bi kao ogromna laž i nitko mi ne bi vjerovao. Moja tajnica zna cifru, a znala ju je i moja pokojna žena. Neću vam reći koliko, ali mislim da sam dao dovoljno. Mogao sam i više“ zagonetan je Franović koji je borbu za hrvatsku samostalnost počeo obilno financirati 1988.
Hrvatski su iseljenici u Sydneyu još 1994. Marka Franovića rekli da je “jedan od najplemenitijih hrvatskih dobrotvora na ovom kontinentu”.
