U zadnjih je nekoliko dana više novinarskih pera upregnuto, više emocija i truda uloženo u brigu za pse koji su traumatizirani blagdanskim petardama i vatrometom nego što se u cijele tri godine imalo empatije prema djeci traumatiziranoj Covid ludilom i sustavnom maltretiranju čitavog mainstream aparata.
Dnovinari imaju novu misiju: popisati sve peseke koji su uginuli zbog – navodno – petardi i vatrometa u novogodišnjoj noći. Ispravak netočnog navoda: koje su krezubi, kockoglavi, nazadni Hrvati ubili zbog par minuta svoje zabave!!!
Duboko empatični kakvi jesu, u komentarima okupljaju jednako nježne i savjesne duše. No kada ih podsjetiš da su tri godine šutili (u najboljem slučaju, a često i sudjelovali) pri teroriziranju ljudi, onda si “oduran”, “bešćutan” i “kakve to veze ima”.
Uginuli su Zen i Charlie. I to jest tragedija, bio bih iznimno tužan da krepaju moji Bonnie i Medo. Istinabog, ne bih im išao davati normabele kao ovi stručnjaci, ali ja sam samo okrutno smeće koje dehumanizira pse…
U svakom slučaju,
- fućkaš bolesnu djecu koja nisu mogla imati kraj sebe svoje majke;
- fućkaš starce koji su umirali sami, zaključani u sobama staračkih domova;
- fućkaš osobe s teškoćama koje su bile zavezane za krevete jer su posjete bile zabranjene;
- fućkaš majke i očeve koji su pomrli jer im nisu na vrijeme dijagnosticirane zloćudne bolesti.
- Ili nakon igle.
To su ionako sve antiznanstveni ravnozemljaši, teret na proračunu. Ustaše, kao i mi koji pitamo što se to događa u Zambiji. Bogu hvala, iako im srce krvari za jadnim psićima, Matija i ostale empate imaju rješenje za nas – slika:
SLIKA:
Izvor: Ivan Pokupec, Facebook
Volim životinje općenito, pogotovo volim pse . Imam i psa koji se boji petardi ali se boje još više grmljavine. Da zabranimo grmljavinu ?
Ne volim petarde i iritiraju me. Osobno bih volio da ne postoje.
Ali dok ne vidim stostruko više takvih izvješća o djeci, ne dajem ni pišljivog boba za sve te tužne objave o psima traumatiziranima i umrlima zbog Božićne pirotehnike. Čast iznimkama kojih ima ali većina smeća koje sada piše o jadnim pesekima, ni slovca nije napisalo tako intonirane članke o djeci za svo ovo vrijeme plandemijskom terora. Čak štoviše, udaralo se po djeci na razne načine. Što otvoreno što podmuklo.
Bljutavi lažni moralizatori sa iščašenim sustavom vrijednosti koji toga nisu niti svjesni.
U zdravom svijetu normalnih vrijednosti, stvari koje sam opisao ne bi bile niti moguće a kamo li prihvaćene skoro kao normalne pojave.
Na žalost, živimo u društvu koje polako ali sigurno ide prema trenutku u kojem će životinje biti zaštićenije i imati više prava nego djeca.
