Gordan Lauc je upozorio na to da se sustavno umanjuje značaj imuniteta prebolijevanjem.
“U ovoj pandemiji se iz dosta nejasnih (da ne kažem neku puno goru riječ) razloga sustavno umanjuje značaj imuniteta stečenog prebolijevanjem. Novi rad objavljen u uglednom časopisu Nature Communications vrlo jasno pokazuje da prebolijevanje daje puno bolju i dugotrajniju zaštitu od zaštite koju daje cijepljenje.
To naravno ne znači da ne netko treba ići namjerno zaraziti, no to svakako znači da uskraćivanje identičnih prava cijepljenima i oporavljenima nije znanstveno utemeljeno, već služi samo ostvarivanju prodajnih ciljeva Pfizera (i u manjoj mjeri drugih proizvođača cjepiva).Za one koji ne vjeruju meni, detaljno pojašnjenje našeg pamentog mladog liječnika s Harvarda je u objavi dolje”, napisao je Lauc.
Evo i opširne analize koju je napravio naš liječnik Alen Juginović koji trenutno pohađa postdoktorski studij na Harvardu.
“Prema modelu napravljenom u studiji s 7200 osoba koje su imale COVID-19, procjenjuje se da IgG antitijela stečena prirodnim imunitetom (nisu potaknuta cjepivom) koja štite od reinfekcije traju 1.5-2 godine, odnosno nekoliko godina ukoliko je u pitanju zaštita od težih oblika COVID-19.
Studija objavljena u Nature Communications (Nature Portfolio) imala je za cilj napraviti model s kojim bi pouzdano mogla odrediti trajanje IgG antitijela protiv šiljak proteina od SARS-CoV-2.
Znanstvenici su proučavali populaciju od oko 7200 osoba koje su imale COVID-19 u periodu od travnja 2020. do lipnja 2021. te razvrstali sudionike u 3 grupe, ovisno o dinamici kretanja antitijela:- grupa 1 (64.5%): “klasična” dinamika kretanja IgG antitijela na način što su antitijela rasla 4-5 tjedana nakon pozitivnog PCR testa, nakon čega slijedi pad- grupa 2 (11.5%): rast antitijela, ali prije prvog pozitivnog PCR testa (ranije nego grupa 1), te su antitijela dosegla vrhunac oko vremena pozitivnog PCR testa- grupa 3 (24%): razina antitijela se jedva povećala te je bila značajno manja od obje prethodne grupe.
Osobe u grupi 1 su imale najniže vrijednosti Ct-a (22 vs 32-33 za grupu 2 i 3), odnosno replikacijskog ciklusa na PCR-testu koji u konačnici govori o količini prisutnog virusa (niže vrijednosti znače veća količina virusa). Postotak osoba koji je imao klasične simptome COVID-19 je bio daleko najveći u grupi 1 (55% vs 10% (grupa 2) vs 6% (grupa 3)).
Nadalje, samo 23% osoba nije imalo nikoje simptome u grupi 1, dok je taj postotak bio gotovo 80% u ostale dvije grupe. Nakon ovih podataka, istraživači su izradili model po kojem su procijenjivali dinamiku trenda antitijela. Prema njihovoj procjeni, polu-život IgG antitijela nakon infekcije iznosi 184 dana (6 mjeseci), dok količina antitijela koja je vjerojatno potrebna za zaštitu od reinfekcije traje oko 1.5-2 godine.
Na kraju, procjena je da količina antitijela dovoljna za zaštitu od težeg oblika COVID-19 vjerojatno traje godinama nakon infekcije. Sveukupno, izgleda da je klasični porast IgG antitijela nakon pozitivnog PCR testa povezan s prisutnosti simptoma i/ili količinom virusa te da ista antitijela moguće štite osobe od težih oblika COVID-19 jako dugo vremena”, ističe Juginović.
Postavlja se opravdano pitanje, zašto nemamo podatke koliko je osoba koje su preboljele Covid 19 ponovno zaraženo i hospitalizirano zbog Covida?
