Posljednjih dana novim napadima izložen je Dario Kordić, a o svemu se oglasila i dr. Željka Markić, izvršna direktorica udruge U ime obitelji, koja je podijelila i vrlo jasnu objavu uglednog odvjetnika koji je branio Antu Gotovinu, Luke Mišetića.
Dr. Markić: Ako ovo nije primjer specijalnog rata, ne znam što jest
“10.6., obilježeno je 30 godina masakra Armije BiH u Vitezu, gradu u Lašvanskoj dolini. Direktnim granatiranjem igrališta s položaja BiH ubijeno je 8 hrvatske djece. Milanović je jučer osudio činjenicu da za taj zločin nitko nije odgovarao. Isti dan N1 BiH objavljuje snimku Kordića, političara Herceg-Bosne kojeg je Haški sud osudio na 25 godina za ratne zločine u lašvanskoj dolini, uključujući Ahmiće. Kordić nije sudjelovao u zločinu, niti je Sud dokazao njegovu povezanost s Ahmićima. Izjasnio se nevinim.
Kordić je više puta osudio svaki ratni zločin, pa tako i u Ahmićima. Istodobno je često svjedočio da ne žali niti za jednom sekundom koju je, kako tvrdi, nedužan proveo u zatvoru. Snimka traje 25 sek, ne zna se “niti kada niti gdje je nastala”. Dakle, na dan kad je Armija BiH ubila 8 hrvatske djece i nitko zbog toga nije osuđen, N1 BiH objavljuje snimku Hrvata koji je osuđen za ratni zločin nad Bošnjacima te se izjava tumači kao da “ne žali” zbog Ahmića. Ako ovo nije primjer specijalnog rata, ne znam što jest”, objavila je dr. Markić na Twitteru.
“Ako još nekome nešto nije jasno vezano za Darija Kordića”, napisala je dr. Markić u novoj objavi, podijelivši status Mišetića.
Mišetić: Čiji nalog? Blaškićev
“Nakon što je ICTY oslobodio Tihomira Blaškića za masakr u Ahmićima, a zatim osudio Kordića, sudovi BiH osudili su zapovjednika 4. bojne Vojne policije Paška Ljubičića za izvršavanje naredbe za ubijanje Bošnjaka u Ahmićima. Čiji nalog? Blaškićev. Kordić se u presudi ne spominje”, jasan je Mišetić.
On je podijelio i svoje ranije objave na ovu temu.
“Vidim da su moji komentari o Dariju Kordiću privukli pozornost, pa dopustite mi da iznesem činjenice. (THREAD). I Blaškić i Kordić su prvostupanjski osuđeni (u odvojenim slučajevima) za zločin u Ahmićima. Utvrđeno je da je Blaškić izdao zapovijed da se ubiju svih vojno sposobni muškarci, protjeruju civili i spale kuće. Kordić je osuđen zato što je bio prisutan na sastanku 15. travnja 1993. gdje je Blaškić navodno izdao spornu zapovijed, i logično je da Blaškić takvu zapovijed ne bi izdao bez Kordićeve političke potpore.
Sud je također utvrdio da je zapovjednik vojne policije HVO-a, Paško Ljubičić, izdao zapovijed da “ne smije biti živih svjedoka” u Ahmićima, ali je sud zaključio da je moguće da je Ljubičić izdao ovu zapovijed na svoju ruku, bez ovlaštenja Blaškića ili Kordića. U Blaškićevoj žalbi, Blaškić je uveo nove dokaze: izvješće o policijskoj istrazi RH provedenoj nakon 2000. godine, u kojoj je zaključeno da Blaškić nije mogao zapovijedati ili kontrolirati vojnu policiju HVO-a, da je Kordić bio de facto zapovjednik vojne policije HVO-a preko paralelne (ili dvostruke) linije zapovijedanja, da je vojna policija izvršila ubojstva u Ahmićima, da Blaškić nikada nije izdao nezakonitu zapovijed, te da je umjesto toga u Kordićevom domu bio tajni sastanak gdje je Kordić izdao nezakonitu zapovijed za ubijanje u Ahmićima.
Žalbeno vijeće zaobilazilo problem
Žalbeno vijeće se oslonilo na ovo hrvatsko izvješće da bi Blaškića oslobodilo odgovornosti za Ahmiće. U Kordićevom žalbom postupku, ni Tužiteljstvo, ni Kordić nisu tražili prihvaćanje novih dokaza koje je Blaškić uveo u slučaju Blaškića, jer su se oba složila da ti dokazi nisu vjerodostojni. Kordić je tvrdio da, budući da je Žalbeno vijeće zaključilo da Blaškić nikada nije dao nezakonitu zapovijed na sastanku 15. travnja 1993. godine, Kordić nije mogao pružiti “političku potporu” nepostojećoj zapovijedi, i mora biti oslobođen odgovornosti, a novi Blaškićevi dokazi da je Kordić izdao nezakonitu zapovijed nisu bili pred sudom u Kordićevom žalbenom postupku.
Žalbeno vijeće je zaobilazilo taj problem time što je potvrdilo Kordićevu žalbu, zaključivši da čak i da Blaškić nije izdao zapovijed, “netko” je takvu zapovijed izdao, i da “netko” ne bi izdao takvu zapovijed bez Kordićevog autoriteta. Tako je Žalbeno vijeće pod utjecajem “novih Blaškićevih dokaza” osudilo Kordića, bez izričito spominjanje da je vijeće koristilo “nove Blaškićeve dokaze” koji službeno nisu bili pred Žalbenim vijećem u Kordićevom slučaju. Međutim, kasnije je otkriveno da je izvor informacija sadržanih u “Blaškićevim novim dokazima,” to jest izvješću hrvatske policijske istrage o Ahmićima, zapravo zapisnik policijskog intervjua s Antom Nobilom, Blaškićevim odvjetnikom, nakon što je Blaškić osuđen.
Hrvatska je Vlada od Tribunala prikrila da je izvor informacija u policijskoj istrazi (da Blaškić nije izdao naredbu, da ne može kontrolirati vojnu policiju, te da je Kordić zapovijedao vojnom policijom i izdao nezakonitu zapovijed) bio Blaškićev vlastiti odvjetnik. Međutim, u tom trenutku, Blaškić je već oslobođen i živi u Hrvatskoj, a Kordić je izdržavao 25-godišnju zatvorsku kaznu u Austriji. Kasnije, Pasko Ljubičić je priznao krivnju pred sudovima u BiH, priznavši da je kriv jer “nije odbio nezakonitu zapovijed Tihomira Blaškića”. Paško Ljubičić osuđen je bio na deset godina zatvora. KRAJ”, objavio je još 2019. Mišetić.
Izvor: narod.hr
