Budući da su članovi američkog globalističkog establišmenta već počeli najavljivati kraj isporuke oružja Ukrajini, hoćemo li kao društvo adresirati njihove kontinuirane blatantne laži o beskrajnoj pomoći Ukrajini dok se rat ne pobijedi ili ćemo još jednom nasjesti na istu priču samo u novom ruhu?
Koliko je još ljudskih tijela potrebno da bi se stvari nazvale pravim imenom? Koliko je još virusa, apokalipsa, sukreiranih ratova potrebno da bi šira javnost prepoznala vodeće aktere?
Temeljno pitanje ovih dana nije zaslužuju li terorističke organizacije uništenje, već planiraju li oni koji takvo uništenje najavljuju, te u ime toga od nas zahtijevaju pristajanje na novi rat i na nove izgubljene živote nedužnih ljudi, uistinu to postići ili pak samo kreirati novi prolongirani rat pod čijom mračnom sjenom će sakriti svoje očite prethodne grijehe i monstruozne buduće planove.
Kako je rekao Orwell, poanta rata iz perspektive vladajućih nije pobjeda već održavanje društva blizu točke pucanja – tamo gdje je ljudima zavedenim panikom najlakše upravljati.
Nema opravdanja za podržavanje terorizma. Još manje opravdanja ima za podržavanje onih koji teroriste koriste kao sredstvo svojih manijakalnih, moću opijenih ciljeva.
Izvor: Sapere Aude
