Izvor: Povijest – prava istina, ma kakva god ona bila
“Odlučili smo ići na Mjesec! Odlučili smo ići na Mjesec u ovom desetljeću i učiniti druge stvari, ne zato što je lako, već zato što je teško.” John Fitzgerald Kennedy, Predsjednik SAD-a
Ovo je samo jedan odlomak iz jednog od najpoznatijih govora američkog predsjednika Kennedyja.
John Fitzgerald Kennedy, 35. američki Predsjednik, ubijen je u do danas nerazjašnjenom atentatu u teksaškom gradu Dallasu 22. studenog 1963. godine kao, tada, najmlađi američki Predsjednik u povijesti i kao prvi američki Predsjednik koji je bio rimokatoličke vjeroispovijesti ( trenutni Predsjednik Biden je također rimokatolik ).
Nakon Kennedyjeve smrti, mnogi kažu da je prestalo zlatno doba SAD-a i da je počelo sve ono loše. Od politike do svakidašnjeg života.
Koliko ste puta dosad čuli priču o Camelotu? I pritom ne mislim na legende o kralju Arthuru i vitezovima Okruglog stola.
Za Bijelu kuću, tijekom Kennedyjeve administracije, se govorilo da je to Camelot. Da tamo vlada idila i da je njegov osobni život primjer kakav bi život čovjek trebao imati i kakav bi brak trebao biti.
Dakako, to je bila samo jedna, može se reći, bizarna utopija.
Kennedy kao čovjek je imao mane kao i gotovo svaki drugi čovjek. Uključujući i nekoliko ljubavnih afera, među kojima je najpoznatija ona s najpoznatijom plavušom svih vremena Marilyn Monroe ( a zbog čega je ova zacijelo i platila glavom ).
No, bilo kako bilo, što za njegova života, što poslije smrti, naveliko se počelo pričati o jednom mitu. Ili legendi čak.
Uglavnom, riječ je o tome da je Kennedy ostao Predsjednik do kraja mandata i da je uzeo drugi mandat, da svjetska povijest bi bila posve drugačija i da se mnogo stvari ne bi dogodilo.
Sad, jesu li to obična naklapanja ili u tome ima nešto istine, nitko ne može znati. Nemamo kristalnu kuglu i nemamo vremeplov. Kao što ne možemo promijeniti tijek povijesti.
No, zato vam ja u svakom slučaju, mogu složiti jednu dobru i zanimljivu priču!
Stoga, sjedajte u naš DeLorean, čekajte 1.21 gigavat energije i pođimo kojih 60 godina u prošlost, gdje ćemo kroz tri točke zauvijek razbiti nešto što se naziva Kennedyjev mit!
1. Amerika ne bi išla u Vijetnam
Ovaj mit se raspreda već godinama i već godinama, zapravo desetljećima, ljudi u pogledu ovoga lupetaju jako teške gluposti.
Kennedy je došao na vlast 20. siječnja 1961. godine.
A do tad je Amerika imala angažman u Vijetnamu već skoro 20 godina. Prvo kao saveznici Vijetnamcima u borbi protiv Japana, a potom kao saveznici Francuza u borbi protiv Vietminha. A kad je Vietminh porazio Francusku i kad je Vijetnam podijeljen na Sjeverni ( komunistički ) i Južni ( prozapadni ) Vijetnam, Amerikanci su počeli u Južni Vijetnam slati prvo vojne savjetnike, a zatim sve više opreme, oružja, savjetnika i sve ostalo.
Iako je službeno Amerika bila upletena u rat tek od 1964. godine i famoznog Tonkinškog incidenta, Amerikanci su u Vijetnamu tad već bili za cijelu jednu generaciju.
No, da je Kennedy ostao predsjednik, bi li angažman Amerikanaca bio isti i bi li se dogodila eskalacija sukoba?
Na to pitanje je teško odgovoriti. Ali, s pravom se smatra da Amerikanci ne bi tako lako pohitali u Indokinu i da bi tu bilo puno drugih rješenja.
Ne zaboravimo da je Kennedy odobrio rušenje južnovijetnamskog diktatora Ngo Dinh Diema zbog njegove krajnje korumpirane Vlade i zbog krajnje nesposobnosti u dotadašnjem ratu protiv Vietconga. Kao i zbog zatiranja osnovnih ljudskih prava svima koji nisu katolici ( Diem je bio katolik i ugnjetavao je budiste kako god je stigao i mogao ).
No, eskalacija sukoba u Vijetnamu ne bi bila zacijelo na istoj razini kao što se dogodila tijekom Johnsonove administracije.
Isto tako, iako neki tvrde da bi Kennedy sigurno ušao u Vijetnamski rat jer je izbore 1960. godine dobio uvelike i zbog kritika upućenih republikancima zbog nečinjenja ničega u vezi komunističke ekspanzije, opet se uzima s pravom da Kennedy ne bi eskalirao sukob. I za to imamo i svjedoka – Roberta Kennedyja.
Naime, mlađi Kennedy je 1966. godine, prije nego je uopće i pomislio na kandidaturu za predsjednika, rekao javno da je njegov brat, čim je došao na vlast, tražio način kako okončati eskapadu sa vojnim savjetnicima u Vijetnamu i kako što prije odande povući sve Amerikance.
2. Kennedyjev drugi mandat
Da Kennedy nije ubijen u atentatu u Dallasu, nema nimalo sumnje da bi osvojio iduće godine i drugi mandat. I za to bi imao puno razloga.
Crnačko stanovništvo, slobodno rečeno stoljećima ugnjetavano, je dobilo puno pravo glasa ( nakon atentata ali samo zahvaljujući Kennedyju ). Sramotna rasna segregacija je ukinuta ( iako ne u svim saveznim državama ). Mnogo više građanskih prava bi se ostvarilo ranije i smatra se da bi segregacija bila posve ukinuta do kraja 1964. godine apsolutno svugdje u SAD-u.
Kao što je rečeno u prijašnjem odlomku, Kennedy ne šalje na desetke tisuća mladih Amerikanaca u Vijetnam i uspijeva Ameriku zadržati izvan rata u Indokini. Nema velikih antiratnih prosvjeda, nema velikih društvenih podjela ( koje još traju ), nema studentskih nemira i, najvažnije, nema uzaludnog gubitka ljudskih života i pitaj Boga koliko milijardi dolara.
Opet, ruku na srce, uzročno-posljedičnom vezom, vjerujem da bismo bili nekako uskraćeni za more i more dobre glazbe iz 60-ih, za hippije, kao i za neke poprilično dobre filmove ( nema Forresta i nema Ramba ).
No, šalu na stranu.
Kennedy bi drugi mandat odnio bez ikakvih problema. I automatski bi time cijela povijest bila promijenjena.
Jer, nakon njega ne bi došli ni Johnson ni Nixon, već bi na izborima 1968. godine pobijedio njegov brat, Robert Kennedy. I to je sigurno. Era Kennedyjevih bi se nastavila još barem osam godina.
Jer, Amerika bi zacijelo bila u većem blagostanju nego ikad prije i ljudi tada, za razliku od današnjih idiota ( doslovno idiota ) bi to znali cijeniti.
Dakle, mnogo stvari bi bilo sasvim izmijenjeno.
3. Kubanska kriza kao povod za atentat
Čitajući neke članke, vidio sam kako dosta ljudi smatra da je Kennedy ubijen jer se zamjerio vojnom establišmentu nedopustivši im upotrebu oružane sile na Kubi. To jest, da se Kennedy tu pokazao kao slab vođa.
Iskreno, pitaj Boga zašto je Kennedy ubijen. To vjerojatno nećemo saznati nikada. Da se nekome zamjerio, to je činjenica. Nitko ne ubija predsjednika iz čistog mira i to se još nikada nije dogodilo. Uvijek postoji neki razlog.
Ali, da je Kennedy ispao slab vođa je prvoklasna glupost bez premca.
Kennedy se tu postavio upravo onako kako je i trebao. Sagledao je prvo apsolutno sve opcije i sve možebitne rezultate, a tek onda je djelovao. I ako se uzme u obzir da je svijet tad uistinu bio na rubu Trećeg svjetskog rata i da je ta kataklizma izbjegnuta za dlaku, ne vidim ni razloga ni povoda da se Kennedyja uvrsti kao slabog vođu.
Da se zamjerio vojnim krugovima, u to neću ulaziti, jer jednostavno ne znam.
Da su generali htjeli udariti po Kubi, to je istina. To se nema što skrivati. No, upravo suprostavivši se vojnim krugovima na jednoj strani i komunistima na drugoj strani i to u vrlo kratkom vremenu, baca u vodu sve pretpostavke da ga se okarakterizira kao slabog državnika ( preporučujem pogledati odličan igrani film naziva Trinaest dana ).
Jer, slabi državnik bi napravio upravo suprotno. Dao bi drugima da misle za njega i da umjesto njega donose odluke. A da je to Kennedy učinio, budite uvjereni da ovo sad ne biste čitali.
Jer, da je to učinio, sad biste sjedili u kojekakvim pećinama i rupama, oboljeli od kojekakvih radijacijskih boleština, a planeta bi bila posve opustošena zbog posljedica Trećeg svjetskog rata koji bi sigurno izbio u listopadu 1962. godine i taj rat bi zacijelo bio i posljednji rat kojeg bi ljudska vrsta vodila za jako, jako, jako dugo godina.
U to budite posve sigurni.
IZVOR: POVIJEST–PRAVA ISTINA
