Suzdržavam se od ikakvih (geo)političkih komentara i zauzimanja strane u novoj etapi Trećeg svjetskog rata (još je sve na razini njegove zlokobne uvertire) koji se sada očituje kroz rat Izraela i Palestinaca, a i šireg bliskoistočnog konteksta u kojemu je moguć otvoren rat Izraela i Irana, jer ne vidim smisla lamentirati nad sukobima u kojima su žrtve pokolja na svim stranama djeca, žene, starci i nemoćni, čitave obitelji, piše pisac i publicist Zoran Vukman na svom Facebooku.
Čisto ljudski gledajući, strašno je kad ginu djeca. Zašto ona moraju biti najveće žrtve? To govori nešto o svijetu u kojemu živimo i koliko u njemu (ne) vrijedi ljudski život.
Nema više vojničke i ratničke časti. Nije da je nekad nije bilo. Kakvi su to “borci”, “vojnici”, “komandosi” i slično koji kolju žene i djecu!? Kakva je to vojna odmazda ako pod bombama i ruševinama stradavaju najviše djeca? Kakav je na koncu i rat poradi ovog ili onog legitimnog cilja (sloboda, obrana) ako jedni drugima ciljano ubijaju čitave obitelji!?
Strašna je mržnja ovladala svijetom, širi se u srcima i mislima mnogih ljudi i naroda. Rat svih protiv svih prijeti svijetu ako se ovako nastavi. Svejedno hoće li do toga doći 2025., 2030.g. ili ne znam kad…
Nema tako ni mira ni blagoslova. Krist je zaboravljen. Kao da svima smeta pa i onima u Crkvi. Smeta ih Raspeti sa svojim ranama. Morao je sve ovo vidjeti na križu prije 2000 godina. Da nije Njegove božanske naravi, ljudska bi mu se narav od boli i jada sama po sebi slomila, umro bi i bez tjelesnih muka videći za što se žrtvuje, u kakvu gnjusobu ljudi opet pretvaraju i ovaj svijet i Njegovu Crkvu – Krist ponovno proživljava svoju užasnu samoću na križu. Nikoga nije briga. Tko Ga spominje? A bez Njega nema ni mira ni milosti. Nema.
Zato, kad pošteno razmislim, onako po ljudski, mogu zauzeti jedino stranu djece koja trpe sablazan svih vrsta zločinstava nad njima.
