Kako dijete osloboditi od straha od neuspjeha? Martha nikad nije uspijevala dobro riješiti vježbe iz gramatike, a kad ju se usmeno ispitivalo, promumljala bi dvije-tri riječi i zbunjeno zašutjela. Tako je bilo sve dok učiteljica nije odlučila uzeti nešto vremena da bi joj u četiri oka objasnila neke teže stvari. Tada je shvatila da Martheina prividna nesposobnost pamćenja gramatike zapravo skriva velik strah od neuspjeha: djevojčica radije šuti nego da pogriješi.
Kolika su djeca (i odrasli!) paralizirani strahom da ne će uspjeti? Pa ipak, dobro znamo da se moramo suočiti s neuspjesima svih vrsta, od prvog pada djeteta koje uči hodati, preko loših ocjena u školi, ljubavnih jada i profesionalnih poteškoća, pa sve do prividnog neuspjeha koji se zove smrt. Kako djetetu pomoći da svaki neuspjeh postane šansa za pobjedu? Kako ga osloboditi od straha od neuspjeha?
Oduprimo se najprije napasti koja se sastoji u pokušajima da ih maksimalno zaštitimo od eventualnih neuspjeha. To će biti kao da činimo korak unazad da bismo poslije mogli bolje skočiti jer − što god mi učinili − dijete će se prije ili poslije morati suočiti sa svojim granicama. S druge strane, jedini način da se oslobodimo od straha pred preprekom jest naučiti suočiti se s njom.
Suočavanje s preprekom ima dva preduvjeta, a to su volja da se prijeđe preko nje i sposobnost da se to učini. Drugim riječima, da bismo pobijedili svoj strah od neuspjeha, to trebamo najprije htjeti. Hrabrost ne znači ne bojati se nego osloboditi se straha činom volje. Jedno od glavnih poslanja odgojitelja je djetetu otkriti izvanrednu snagu njegove volje: »Ako hoćeš, možeš mnogo više nego što možeš i zamisliti«.
Pred neuspjehom možemo ili odustati, ili od tog neuspjeha učiniti šansu za pobjedu, prije svega za pobjedu nad svojim strahom i nad svojom nesigurnosti. Postavlja se pitanje: »Hoću li ja to doista?« Na to pitanje nitko ne može odgovoriti umjesto mene, pa makar ja imao samo sedam ili osam godina.
Volja može mnogo, ali ne može sve. Zato treba jako paziti kad se kaže »Ako hoćeš, možeš«. Dijete može nadvladati svoj strah od neuspjeha ako na drugim područjima osjeća dovoljno sigurnosti. Što je veći njegov osjećaj da je bezuvjetno ljubljeno, to će se bolje i mirnije moći suočiti s neuspjesima svake vrste. Strah od neuspjeha vrlo često dolazi od toga što dijete svjesno ili nesvjesno misli: »Ako ne uspijem, izgubit ću ljubav i povjerenje roditelja, profesora, itd.«
Strah od neuspjeha vezan je i za činjenicu da dijete (a to vrijedi i za odrasle) ne zna relativizirati svoj neuspjeh; ima dojam da je cijela njegova osoba u podređenom položaju: »Nisam uspio, ja sam dakle nesposobnjaković«. Uloga odgojitelja jest pokazati djetetu da se njegov život ne će srušiti zato što nije uspio, da se njegov život i njegova osoba ne svode na taj neuspjeh. Jedini način da se to djetetu dokaže jest ohrabrivati ga kod svake pobjede.
Neuspjeh je strahovit ako dijete nikad ni u čemu ne uspijeva: kod male Marthe promjena je nastupila onog dana kad je vidjela da može dobro riješiti nekoliko gramatičkih vježbi. Ako ga odgojitelj zna cijeniti, katkad je dovoljan i sasvim malen početak uspjeha.
Dr. Lemoine navodi primjer jednoga malog prvaša koji nije bio sposoban čitati. Malo je nedostajalo da ga se vrati u predškolski razred, što bi se i dogodilo da ga jedan liječnik nije uspio osloboditi straha koji ga je paralizirao, i to na ovaj način: predložio mu je da čita naglas i pri svakom tek načetom slogu žustro ga je hrabrio… Ostatak teksta slijedio je sam po sebi. Djetetu je potrebno ohrabrenje, ohrabrenje i opet ohrabrenje.
Dijete ispunjeno mirom i povjerenjem moći će ići još dalje i otkriti da − budući da smo uskrsnuli s Kristom − definitivno stojimo na strani pobjednika. Budući da je Krist uskrsnuo, nijedan neuspjeh nije ni konačan ni pretežak. Krist je konačno i potpuno pobijedio svako zlo: naši su neuspjesi dakle samo prividni i privremeni, budući da ih proživljavamo s njim. »Umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime« (Rim 6,8).
